Nakon višegodišnjeg bavljenja kraćim formama, iskusni dokumentarist Petar Krelja napokon se vratio dugometražnom dokumentarcu, i to ne jednim, nego čak dvama cjelovečernjim filmovima. Film "Slavenka ili o boli" u ponedjeljak će biti premijerno predstavljen u zagrebačkom kinu Europa.
Ovo nije prvi put da predstavljate jedan film o Slavenki Drakulić?
Tako je, ja sam još 1983. inicirao snimanje prvog filma o njoj. Zvao se "Na primjeru mog života", prema članku koji je objavila kako bi na vlastitom primjeru skrenula pozornost na strašnu državnu nebrigu o bubrežnim bolesnicima. U to je vrijeme od šestero oboljelih petero bilo osuđeno na smrt. I Slavenka bi bila jedna od njih da nije imala nevjerojatnu snagu i instinkt za preživljavanje, što joj je na kraju omogućilo da se izbori za krevet i transplantaciju bubrega u Americi. Ona je samo jedna od troje ljudi koji su preživjeli, od njih ukupno šezdeset koji su tada bili na dijalizi. U mojem filmu Slavenka je u samo sedam kadrova ispričala svoju iznimno žestoku priču. Na primjeru odnosa prema bolesnima vrlo je razorno govorila o socijalizmu.
Kakve su bile reakcije na taj film?
Na premijeri u Beogradu publika je bila prilično šokirana. Mnogi su ga smatrali neprihvatljivim, pa poslije nije bio mnogo prikazivan. Ipak, nije baš potpuno zabranjen poput mojih drugih pet filmova koji su trideset godina ležali u bunkeru.
Kako su se te zabrane odražavale na vaš daljnji rad u socijalizmu?
Nakon bunkeriranja neko bih vrijeme morao pauzirati. Najdulja mi je stanka bila oko tri godine. Ali ja nikad nisam stvarao skandale od zabrana, niti sam se njima busao u prsa, nego sam trpio tu sudbinu i nastavio se prijavljivati na natječaje dok mi neki film ponovno ne bi dobio zeleno svjetlo. Tu sam znao biti i pomalo samoubilački nastrojen, valjda ne razumijevajući svu opasnost vremena, pa sam jednom nedugo nakon zabrane prethodnog filma predložio da snimim film u kojem bih istražio kako je moguće da se narod jedne Jugoslavije ne može dogovoriti ni o nacionalnoj himni. Prijatelj koji je tada bio u komisiji rekao mi je: "Krelja, uzmi taj papir i pojedi ga prije nego što ga netko drugi vidi". I nakon toga sam bio uporan i snimao kad god bih došao u priliku, pa sad iza sebe imam zastrašujućih 260 filmova.
Čitav intervju o Kreljinom radu sa Slavenkom Drakulić na filmu "Slavenka ili o boli", te o novom filmu "Domoljubni vremeplov", čitajte u ponedjeljak 3. listopada u Večernjem listu
krelja..od ..prvoga i zadnjega susreta ..pri dvadeset godin..u hamburgu..ni jos ni centa naresta..steta..