Nakon svjetske premijere na Tallinn Black Nights Film Festivalu i osvojene nagrade za najbolji regionalni film na beogradskom FEST-u, debitantska “Mater” Jure Pavlovića doživjela je hrvatsku festivalsku premijeru. Samo dva tjedna prije početka nacionalnog festivala u Puli “Mater” je premijerno prikazana na Festivalu mediteranskog filma Split, kojem pripada svojom poetikom, ali i radnjom smještenom na tvrdi dalmatinski jug.
Daleko od ugodne staričice
U filmu Daria Lorenci-Flatz igra Jasnu, gastarbajtericu koja se vraća u rodni kraj da bi se brinula o bolesnoj majci. U interpretaciji Neve Rošić, za koju je šteta da se češće ne pojavljuje pred kamerama, zajedljiva i zlobna mater daleko je od ugodne staričice kakvu biste možda mogli zamisliti. Suočavajući se s približavanjem kraja, iz nje provire bijesna nemoć i zamjeranje kćeri koja ju je ostavila samu, isto kao što iz Jasne sve otvorenije izvire frustracija činjenicom da se njihov odnos, od kojeg je davno pobjegla, do smrti neće promijeniti.
Pri tome se Jasna susreće s neugodnom istinom da je u njoj i dalje više neretvanskog nego njemačkog, kao i da polako počinje sličiti na svoju tvrdu, nemilosrdnu mater.
Rastanak s kakvim su suočene nitko ne priželjkuje: na površinu izlaze davne traume na čijem razrješenju nemaju vještina raditi pa umjesto zagrljaja biraju distancu i pokoju otrovnu opasku. Iza tvrdoglave hladnoće, ipak, pokazuje se i autentična briga koju nisu znale izraziti na način koji je onoj drugoj trebao. Do kraja filma pitat ćemo se hoće li pronaći snage da izađu iz začaranog kruga ili je neminovnost svakog lošeg odnosa da ostane gorak do kraja.
Obje glumice moćno i uvjerljivo nose svoje uloge, što doprinosi osjećaju autentičnosti priče koja je snimana u Pavlovićevim rodnim Pločama i okolici, u prelijepom, ali i surovom podneblju koje nerijetko gradi iste takve ljude. Uz Veru Zimu u ulozi susjede Mare, većina sporednih glumaca naturščici su iz neretvanskog kraja, koji se nižu u klaustrofobičnom prostoru obiteljske kuće u kojoj su zatočene Jasna i njena sve nepokretnija majka.
Pavlovićeva razorna obiteljska drama dobrodošao je dodatak recentnoj hrvatskoj kinematografiji, koji bi vjerojatno imao i veći uspjeh u svjetskim festivalskim krugovima da ga u tome nije omela pandemija koronavirusa. Međunarodnom uspjehu sigurno bi pomogla, a možda još i hoće, činjenica da je Pavlović za svoj “Piknik” 2015. dobio nagradu Europske filmske akademije za najbolji kratki film, što se u Europi smatra preporukom ravnom Oscaru.
Potreban osjećaj normale
Šteta je što ćemo još mjesecima o potencijalnoj festivalskoj strategiji i eventualnoj kinodistribuciji govoriti u kondicionalima, jer Pavlovićev film jedan je od mnogih koji su imali nesretan tajming svjetske premijere neposredno prije zatvaranja granica, a kina i festivali iz dana u dan mijenjaju planove ovisno o preporukama lokalnih stožera. Baš zato je sreća da se FMFS uspio održati, ne samo zbog premijere “Matere” nego i zbog prijeko potrebnog osjećaja normale u Splitu.
