Ne točka nego gromoglasni uskličnik staljen je sinoć u Lisinskom na prvu sezonu zajedničkog regionalnog koncertnog ciklusa "Točka, tačka pika". Nakon uspješnih gostovanja Slovenske filharmonije u Zagrebu i Beogradu te Zagrebačke filharmonije u Ljubljani u Beogradu, s posebnom su se pažnjom očekivali koncerti Beogradske filharmonije u Ljubljani, a pogotovo ovaj sinoćnji u Zagrebu. Dvorana je bila potpuno ispunjena, u publici je bio gotovo čitav diplomatski kor te mnogo poznatih lica iz politike i kulture. Osobito iznenađenje bio je dolazak Tadeusza Mazowieckog. Nekadašnji poljski premijer i svojedobno posebni izaslanik UN-a za ljudska prava na prostorima bivše Jugoslavije u Zagreb je došao zbog proslave 20. godišnjice članstva Hrvatske u UN-u, ali nije želio propustiti važan događaj u Lisinskom.
Bila je to večer trijumfa kulture i glazbe zahvaljujući u prvom redu mladom, raspoloženom, uvježbanom, uvjerljivom i u muziciranju nadasve srčanom i strastvenom orkestru Beogradske filharmonije. Sjajan ansambl i njegov šef-dirigent Muhai Tang odmah na početku večeri zagrijali su atmosferi skladbom "Train Toccata" kineskog skladatelja Liu Yuana. Jureći tim ekspresnim simfonijskim vlakom, filharmoničari su i skladno zapjevali dopadljivu melodiju. Potom je na zagrebačku koncertnu pozornicu prvi put izašao ruski pijanist Aleksej Volodin i svojim virtuoznim tumačenjem Trećeg klavirskog koncerta Sergeja Rahmanjinova izazvao silne ovacije i stekao naklonost koja zaziva da ga netko ponovo dovede pred nas. Vrlo profinjeno odsvirao je čak dva dodatka, oba Chopinova, Nocturno br. 20 u cis-molu i Valcer "od minute" u Des-duru.
Nakon što je pijanista pratio s velikom koncentracijom kroza sve nagle promjene tempa i raspoloženja u Rahmanjinovu, orkestar je svoju visoku razinu kvalitete dokazao i pokazao u Petoj simfoniji Petra Iljiča Čajkovskog. Uz precizan i vrlo plemenit solistički nastup prve horne u drugom stavku, osobito je zadovoljstvo bilo promatrati vatreni prsten osmero gudača za prvim pultovima oko maestra Tanga. Sam dirigent bio je snažan generator i energije i sviračkog zadovoljstva koje tako očito struji beogradskim orkestrom i prenosi se na publiku koja nije ostala rezervirana ni hladna. Naprotiv.
Zaslužene dugotrajne ovacije urodile su ponavljanjem završnog "pjevačkog" dijela efektne skladbe s početka programa, a onda je maestro Tang dao znak za početak drugog dodatka i odšetao s pozornice. Orkestar je sam nastavio svirati starijoj publici dobro poznatu melodiju i ritam koji se nisu već dugo čuli u ovim stranama. Bio je to stavak "Grlica" iz baletne suite "Ohridska legenda" Stevana Hristića, jednog od najvećih srpskih skladatelja 20. stoljeća koji je prije 90 godina i osnovao Beogradsku filharmoniju.
Direktori orkestara iz Ljubljane, Zagreba i Beograda, Damjan Damjanović, Miljenko Puljić i Ivan Tasovac, a naročito ovaj posljednji, primali su nakon koncerta sa svih strana čestitke na uspješnom projektu koji se sljedeće sezone nastavlja još intenzivnije jer će vjerojatno obuhvatiti i suradnju komornih ansambala tri orkestra i proširiti se i u Bosnu i Hercegovinu.
Inače, Tasovac je za zagrebačke domaćine i čitavu organizaciju koncerta imao samo riječi hvale. Svakog člana beogradskog orkestra već u hotelu su dočekali darovi Zagrebačke filharmonije i Turističke zajednice grada Zagreba. Uz to, maestru Tangu, Tasovcu, predsjedniku Fondacije Beogradske filharmonije Igoru Jeclu te programskom vodstvu orkestra u Zagrebu dobrodošlicu je poželjela i Kuća kulture Lauba čiji su prostor gosti iz Beograda s velikim zanimanjem razgledali i kao potencijalnu koncertnu dvoranu za neke buduće projekte.
Živelo bratstvo i jednistvo svih naših naroda i narodnosti! Živeo drug Tito! Živela Partija! Nego, pitam se hoće li braća iz komšiluka na izlet u Kumrovec?