Remek-djela nastala u doba renesanse i na prijelazu u manirizam – minijature, grafike, oslikani kodeksi, ali i uvećane reprodukcije kako bi publika mogla proučavati svu genijalnost Julija Klovića znanog i kao Michelangelo minijature, predstavljeni su na iznimnoj izložbi koja je sinoć otvorena na zagrebačkom Gornjem gradu, čime je Galerija Klovićevi dvori doista svečano obilježila 30. rođendan. Okupila se društvena elita – predsjednik Ivo Josipović, veleposlanici Italije, Francuske i Velike Britanije, predsjednik HAZU Zvonko Kusić, Jadranka Kosor, Božo Biškupić, Duško Šibl, Marija Braut, Milana Vuković-Runjić... ali i ostali štovatelji umjetnosti došli su posvjedočiti događaju koji se ne zbiva često.
Kronološki tok
Autorica izložbe Jasminka Poklečki Stošić istaknula je da izložba predstavlja presjek najboljih Klovićevih djela te prikazuje koliko je veličanstven kao umjetnik i mastor bio u svome izričaju. Svečano otvorenje dodatno je upriličio i mali renesansni koncert ansambla Laudate koji je otpjevao dvije sakralne i jednu svjetovnu pjesmu: “Ave Maria” Jacoba Arcadelta, “Virgo prudentissima” Jacobusa Gallusa te “ Il est bel et bon” Pierrea Passereaua.
Izložba je bila veliki izazov – isprva zamišljena kao retrospektiva, od čega se naknadno odustalo jer ni približno nije bilo moguće na jednome mjestu okupiti djela koja mu se atribuiraju, a ima ih više od 120. Iz najpoznatijih svjetskih muzeja i galerija od Louvrea, Kolekcije kraljice Elizabete II preko Bibliotece Nazionale Marciane do Galerije Uffizi stigla su 22 djela – tri kodeksa, minijature, grafike od ukupno njih 40-ak koji su izloženi u galeriji.
Iako veličinom mala, njihova je umjetnička vrijednost nemjerljiva pa je bilo bitno da i prostorna koncepcija i osvjetljenje dizajnom istakne njihovu važnost, za što su se pobrinuli arhitekt Željko Kovačić i njegova kći Lana. Zidovi galerije svježe su obojeni u crvenu, kardinalsku boju jer je redovnik Klović većinu svojih djela radio po narudžbi za mecene poput kardinala Marina Grimanija i Allesandra Farnesea. Izlošci su postavljeni kronološki pa se iz jedne sobe u drugu šeta uz objašnjenja povijesnih zbivanja koja su citirana iz Klovićeva životopisa, a napisao ih je Giorgio Vasari, najpoznatiji po pisanju životopisa renesansnih umjetnika, i to onih koje je osobno poznavao. Klović je jedini naš umjetnik čiji je životopis Vasari sročio.
Poput Michelangela
Kako izložba kronološki ide prema kraju odnosno kako djela prikazuju Klovićev umjetnički i životni vrhunac, tako prostorije galerije od nijanse crvene postaju sve više purpurno-ljubičaste. Izložba je posebno zanimljiva jer će znatiželjnicima otkriti detalje iz zanimljivog života Julija Klovića (1498.-1578.). Moći će se naučiti i što su kodeksi, časloslovi (molitvenici) i lekcionari (liturgijske knjige) te značaj koji je Crkva kao pokroviteljica umjetnosti ostavila u naslijeđe budućim generacijama. Kodeksi “Evangeliarium Grimani”, “Libro d’Ore” te “Rylands Latin”, ali i lilturgijska knjiga “Misal Colonna” koju je iluminiro sredinom 16. stoljeća, dokazuju potpunu predanost umjetnosti uz talent i rad. A serija crteža nastalih na kraju 30-tih i početka 40-tih godina 16. stoljeća povezuju Klovića s Michelangelom.
Među najljepše predstavljenim radovima je Klovićev autoportret minijatura iz 1528. godine koja vrlo rijetko napušta posebnu zbirku Galerije Uffizi iz Firence i doista ga treba vidjeti.
Nepoznati Klović
Crkva i redovništvo odigrali su važnu ulogu u Klovićevu životu. Prema povijesnim zapisima, zaredio se u samostan Redovnih kanonika nakon turbulentnih doga – Mohačke bitke 1526. i Sacco di Roma 1527. bojeći se za život, a zaređenje je bio zavjet ako ga Bog poštedi, objašnjava dr. Milan Pelc, stručni suradnik na izložbi. Nakon 1530. počinje Klovićev rad za kardinale. Dijelovi njegova života prilično su nepoznati stručnjacima, posebno prvi dio života, do dolaska u Italiju (iz Grižana) zbog čega se broj atribucija i dalje mijenja.
