Glumica je navikla ulaziti u tuđe živote, razumjeti njihove motive i osjećaje te ih iznositi pred publiku. No što se događa kada odluči ispričati vlastitu priču? Nakon što je desetljećima gradila prepoznatljiv glumački opus, Daria Lorenci Flatz u knjizi „Ja, glumica!” otvara prostor za drukčiji susret s publikom, onaj u kojem iza umjetnice upoznajemo ženu sa svim iskustvima koja su je oblikovala.
Knjiga „Ja, glumica!” nastala je iz istoimene predstave, ali i iz razgovora koji su uslijedili nakon što ju je pogledao Tomislav Birtić, urednik i sunakladnik. Upravo je on predložio da se scenarij predstave nadopuni odgovorima na pitanja koja se otvaraju nakon njezina gledanja. Tako je, nakon desetak višesatnih razgovora, nastalo djelo koje je teško žanrovski odrediti - spoj kazališnog teksta, osobnih zapisa, sjećanja i odgovora na pitanja o životu i profesiji. Nakon svakog čina predstave slijede Darijini odgovori na pitanja koji publici otkrivaju ono što pozornica ne može obuhvatiti. U izdanju Rafinerije ideja i 300ms d.o.o, knjiga „Ja, glumica!” očekuje se sredinom studenog.
Sama autorica priznaje da nije planirala napisati upravo takvu knjigu. „Iskreno, uvijek sam mislila da ću jednom nešto napisati, ali zamišljala sam da će to biti knjiga isključivo o glumi. Razmišljala sam i o biografiji, no činilo mi se da za to još ima vremena. A onda se dogodila predstava „Ja, glumica!”, a s njom i mogućnost da o svemu što je ostalo izvan nje progovorim na drukčiji način. Kada mi je izdavač predložio da tekstove iz predstave i razgovore koji su uslijedili objavimo u knjizi, ta me ideja oduševila. Ljepota kazališta upravo je u tome što ono traje samo u sadašnjem trenutku, a knjiga nam daje mogućnost da predstavu i uspomenu na nju sačuvamo i učinimo trajnijima. Imati ih na papiru, kao uspomenu kojoj se možemo vraćati, za mene je poput zagrljaja koji traje. S vremenom su se počeli pridruživati i zapisi koji nisu ušli u predstavu, osobne misli, biografski detalji i razmišljanja o mom profesionalnom putu. Na kraju je nastala knjiga koja se, čini mi se, pisala gotovo sama, kao da je i sama imala volju nastati”, izjavila je Daria Lorenci Flatz.
Pisanje Lorenci Flatz njeguje još od djetinjstva. „To je za mene poseban, intiman prostor, neka vrsta tople samoće u kojoj se susrećem sa sobom. A onda je posebno iskustvo taj tekst izgovoriti kao glumica i dati mu život na pozornici. Ova knjiga za mene je nova avantura kojoj se veselim sa znatiželjom, ali i određenom dozom strahopoštovanja”, zaključuje.
U toj se priči susreću iskustva koja su je obilježila i pitanja koja nadilaze njezin osobni život. Lorenci Flatz piše o izbjeglištvu i odrastanju u sjeni rata, anoreksiji i odnosu prema vlastitom tijelu, ali i o sramu koji je osjećala zbog želje da postane glumica u trenutku kada su se oko nje događale mnogo dramatičnije stvari. Govori i o strahu i neizvjesnosti koje su pratile borbu za zdravlje njezinih prerano rođenih blizanaca, kao i o ambiciji, ljubomori, solidarnosti među ženama te neravnopravnosti u honorarima i mogućnostima koje glumačka profesija pruža ženama i muškarcima.
Ne pokušavajući se prikazati „boljom nego što jest”, autorica se osvrće i na vlastite slabosti, proturječja i pogreške. Njezina iskrenost pritom nije sama sebi svrha: osobno iskustvo postaje polazište za promišljanje o svijetu u kojem živimo, očekivanjima koja pred sebe postavljamo i ulogama koje preuzimamo, često istodobno i bez jasne granice između onoga što želimo i onoga što se od nas očekuje.
Posebno mjesto u knjizi zauzima glumački svijet, sa svojim uzletima, razočaranjima, nevidljivim pravilima i odnosima koji se odvijaju daleko od pogleda publike. Lorenci Flatz piše o kazalištu, filmu i televiziji prije i nakon pojave društvenih mreža, o cijeni profesionalnog uspjeha, ali i o ljudima kojima se divi, među kojima su Severina, Halid Bešlić, Neva Rošić, Alma Prica i brojni drugi. Njezin pogled pritom nije samo pogled iskusne glumice na profesiju kojoj je posvetila život, nego i pokušaj razumijevanja načina na koji se mijenjaju društvo, javni prostor i položaj žena u njima.
Urednik knjige i vlasnik izdavačke kuće Rafinerija ideja, Tomislav Birtić u knjizi prepoznaje i širu društvenu poruku, osobito kada je riječ o ravnopravnosti žena i potrebi za većim međusobnim razumijevanjem. „Knjiga Darije Lorenci Flatz, „Ja, glumica!“, sigurno će svijet promijeniti na bolje. Možda jedva vidljivo, ali će ga promijeniti”, poručuje izdavač, ističući da je riječ o priči koja potiče na propitivanje predrasuda i društvenih podjela te pokazuje da je moguće ostvariti osobni i profesionalni uspjeh bez odricanja od vlastitih ideala.
Pitanje koje se provlači kroz predstavu i knjigu jednostavno je, ali nema jednostavan odgovor: koliko različitih uloga i života stane u jednog čovjeka? Koliko je prostora moguće ostaviti za vlastite želje dok odgovaramo na očekivanja obitelji, profesije i društva? I što se dogodi kada napokon odlučimo pogledati sebe bez unaprijed zadane uloge?
U knjizi „Ja, glumica!” Daria Lorenci Flatz ne nudi konačne odgovore niti vlastito iskustvo predstavlja kao univerzalnu formulu. Umjesto toga, otvara prostor za prepoznavanje, propitivanje i razgovor. A možda je upravo u tome najveća vrijednost ove knjige: u spremnosti da se o životu, karijeri, strahu, ambiciji i ranjivosti govori bez uljepšavanja, ali i bez potrebe da se od vlastite intime napravi spektakl.
Otvori KEKS Pay
Da li je to ona koja obožava Hrvatsku i Hrvate?