Od kako je proradila, scena F22 postaje sve zanimljivije kazališno mjesto, mjesto novih ideja, drugačijeg teatra. Naravno, riječ je o dijelima mladih kazalištaraca, jer to je scena zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, smještena u veži Frankopanske ulice (naravno na broju 22). Tu su svoje mjesto našli oni koji još traže svoj umjetnički izričaj, a očito je da je baš njima trebao “izlazak” iz sigurnosti koju im daje zgrada Akademije, prilika da ih vidi publika koja nije sastavljana od njima najbližih ljudi. I ovdje dolaze mahom mlada publika, te ljudi vezani uz kazališni svijet, što je naravno onima na sceni prilika za neki neki novi posao, a svima zainteresiranima važna je i preporuka da je ulaz besplatan.
Dokaz o važnosti te (samo uvijetno) studenstske scene je i najnovije djelo koje smo vidjeli, ispitna produkcija Odsjeka kazališe režije i radiofonije, Camusov “Nesporazum” u režiji Paola Tišljarića i dramaturgiji Valentine Gilijatović, nastalo uz pomoć kazališta Gavella i umjetničke organizacije Theatre.
Autori svoju priču započinju cabaretnom dionicom sa četiri glumice (Iva Mihelić, Petra Svrtan, Tena Nemet Brankov i Glorija Dubelj), svojevrsnim uvodom, ali i komentarom priče. Nakon njiih Tišljarić na sceni stvara teatar jakih slika (zvuk i video su oblikovali Willem Miličević i Vice Rossini) i u njih precizno postavlja junake: Senku Bulić kao majku, te Mariju Šegvić, Anju Đurinović i Tomislava Krstanovića. U konačnici oni tvore zanimljiv četverokut u kojem se mladi ne naslanjaju na izvedbu svoje iskusne kolegice, već su ovdje po svemu ravnopravni. Ta ravnoteža, iscrtana nijasama, ističe glumačku osobnost svakog od njih, a Marija Šegvić se iznova dokazuje kao jedna od najboljih i najznimljivih glumica svoje generacije.
