Zapravo ništa ne treba za sjajno kazalište! Razgovaram s ravnateljicom ZKM-a Dubravkom Vrgoč, dok stojimo pred praznom crnom scenom, sa tek jednim spiralnim stepenicama, velikim stolom i još većom svjetiljkom i palmom. Smijemo se odmah jedna drugoj – naravno, za to isto sjajno kazalište trebaju tri-četiri vrhunska glumca. Baš takve gledali smo u \"Dugom putovanju u noć\" Eugenea O\'Neilla, u režiji Ive van Hovea, s kojim je na Festivalu svjetskog kazališta gostovala Toneelgroep iz Amsterdama.
A glumci su Gijs Scholten i Marieke Heebink u ulogama oca i majke, te Ramsey Nasr i Roeland Fernhout kao njihovi sinovi. Obiteljska priča o majci koja niječe svoju ovisnost o morfiju iako zbog nje stradava cijela obitelj, te muškim članovima obitelji koji joj pokušavaju pomoći i pritom od majke skrivaju da najmlađi sin boluje od TBC-a, podijeljena je u dva čina. Prvi je ženski u kojem briljira Marieke Heebink, dok drugi pripada muškim članovima tog malog, ali moćnog ansambla. Način na koji njih četvero, s točno balansiranim nijansama, pričaju obiteljsku tragediju može se jednostavno nazvati nizozemskom školom vrhunske glume. A pritom mislimo i na rad koji je u demonstraciju te škole ugradio Ivo van Hove.
