Naš sin

Onima koji nisu shvatili, isprika za pogrešku; umjesto Pyonovaca trebao sam napisati Pytonovaca. Ipak, bolje jedna riječ tipfeler nego cijela priča...

Još jedan otužan i jadan tekstuljak koji se nabrajanjem svih zala hrvatskih, odnosno Tita, komunjara, partizana, velikosrba, četnika, i svetinja poput Hrvatskog proljeća, Domovinskog rata, vesele Družbe braće hrvatskog zmaja i svega ostalog što u standardnom domoljubnom paketu ide, želii dodvoriti žiriju i desničarskoj izdavačkoj politici Večernjaka. Tužno je da čovjek u tim godinama piše bedastoće i gluposti poput: "Nekoliko dana kasnije poruka na mobitelu, Stankina: “Ranjena sam u nogu i u trbuh, zvala stožer, dolaze po mene, VTS.” A ti njoj: „Ranko i Petar nisu se još vratili s izviđanja, idemo ih pokupiti, VTJ.” Velika slova znače “voli te Stanka”, odnosno “volim te ja”. Namjerno si joj propustio reći da se već treći dan nisu vratili, da je ne uznemiruješ. I ti i brat joj molili ste je i preklinjali da u svojemu stanju, s bebom u trbuhu, ne ide na bojište; ma kakvi! Bila je uz vas od prve ratne stope!" Ovdje je urnebesna patetika vrhunac i graniči s najboljim uradcima Pyonovaca, a još kad se zna da u vrijeme Domovinskog rata mobiteli još nisu bili ni u razvojnoj fazi pitanje svih pitanja je - kako je ranjena junakinja slala SMS poruke? Dimnim signalima? :)