Nada nikad ne umire

Da je ime Večernjakove nagrade Kratka priča „Ane Žube“ onda bi ovaj uradak imao nekog smisla. Kako se, pak, radi o nagradi pod imenom Ranka Marinkovića stvari su dijametralno suprotne. Na skoro svim vratima u čekaonicama domova zdravlja širom Lijepe naše piše preporuka: „Ne kucajte“. Ja se, kao sve češći korisnik tih ustanova, držim tog pravila pa često čekam i više od sat vremena da se netko smiluje i izađe iako sam u čekaonici sam. Stoga, preporuka je autorici ovog štiva, poštovanoj liječnici: „Pišite, ali ne šaljite“. (Barem ne za Večernji.)

Ne bih htjela gospođu "ubiti u pojam",ali ovo je zaista loše.

Savo, ne gubi nadu, nada nikada ne umire! Što je bilo bilo je. Aboliran si. Svjedoka više nema. Po novome, ti si sada u Hrvatskoj good guy. Hrvatska ti daje domovnicu, stan, "pemziju", a i mjesto u Saboru nije za odbaciti. Šećer za kraj, Biba se nije udebljala, mašta o tebi, pa i ti možeš imati 2 žene, jednu ovdje, a drugu tamo.