Večeras se na drugom programu Hrvatske radiotelevizije prikazuje iznimno zanimljiv britansko-američki film "Vidi kako bježe". Radnja ovog ostvarenja smještena je u londonski West End pedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je kazališna scena doživljavala svoj veliki procvat.
Sve počinje proslavom stote izvedbe kultne predstave Mišolovka, čija je autorica slavna kraljica krimića Agatha Christie. Tijekom te naizgled glamurozne večeri, američki filmski redatelj Leo Köpernick biva brutalno ubijen i ostavljen na pozornici s odsječenim jezikom. Taj šokantni i pomalo bizarni događaj pokreće lavinu nepredvidivih situacija koje će gledatelje sasvim sigurno držati prikovane uz male ekrane.
Istragu ovog neobičnog zločina preuzimaju dva potpuno različita policijska službenika koji pod svaku cijenu moraju pronaći zajednički jezik. S jedne strane tu je iskusni, ali životom prilično umorni inspektor Stoppard, kojeg fantastično utjelovljuje oskarovac Sam Rockwell. Njemu je po službenoj dužnosti dodijeljena izrazito revna, ali potpuno neiskusna policajka Stalker, koju sjajno igra Saoirse Ronan. Njihova nesvakidašnja dinamika donosi savršenu dozu humora u mračnu atmosferu kazališnog podzemlja punog tajni. Gledatelji će uživati u njihovim nespretnim pokušajima da slože mozaik tragova, dok se istovremeno trude izbjeći opasnost da i sami postanu žrtve tajanstvenog ubojice.
Ono što ovaj naslov snažno izdvaja iz mora sličnih ostvarenja jest njegova izrazito inteligentna struktura koja se otvoreno poigrava sa žanrom detektivskih priča. Gledatelji zapravo prate misteriozno ubojstvo koje se događa u pozadini jedne od najpoznatijih detektivskih predstava na svijetu. Scenarist Mark Chappell i redatelj Tom George namjerno koriste baš sve poznate klišeje, od najočitijih sumnjivaca do zatvorenih prostora, kako bi ih u sljedećem trenutku potpuno preokrenuli i ismijali. Primjerice, likovi u filmu često ironično raspravljaju o tome kako su takve priče predvidljive i dosadne, dok se upravo oni nalaze usred jedne takve iznimno zamršene situacije. Ta pametna dvostruka igra čini radnju nevjerojatno dinamičnom i iznenađujuće svježom za današnju publiku.
Zanimljivo je da se cijeli ovaj filmski zaplet temelji na jednoj stvarnoj, gotovo nevjerojatnoj anegdoti iz povijesti kazališne umjetnosti. Naime, sama Agatha Christie je ugovorom strogo odredila da se filmska adaptacija njene predstave ne smije snimiti sve dok originalna kazališna izvedba u Londonu ne prestane igrati barem šest mjeseci. S obzirom na to da se navedena predstava neprestano prikazuje više od sedam desetljeća, pravi film temeljen na njoj zapravo nikada nije ugledao svjetlo dana. Upravo ta stvarna pravna zavrzlama poslužila je autorima kao savršena podloga za stvaranje ove jedinstvene filmske priče koja stiže u naše domove. Redatelj je majstorski uspio stvoriti djelo koje istovremeno odaje veliko poštovanje književnici, ali i zabavno kritizira opsesiju modernog društva rješavanjem tuđih zločina.
Film obiluje skrivenim porukama i sitnim detaljima koji će posebno oduševiti vjerne obožavatelje opusa Agathe Christie, a više zanimljivosti iz produkcije pokazuje koliki je trud uložen u scenografiju. Jedan od fascinantnih povijesnih detalja je pojava slavnog glumca Richarda Attenborougha, kojeg u filmu utjelovljuje Harris Dickinson, a koji je zaista igrao u originalnoj prvoj postavi Mišolovke. Uz to, pozornom oku iskusnog gledatelja zasigurno neće promaknuti stari sat iznad kamina koji se nakratko pojavljuje u jednom važnom kadru. Prema povijesnim izvorima, to je jedini preživjeli autentični rekvizit s prave premijere predstave iz listopada prošlog stoljeća, koji se navodno i danas koristi u londonskom kazalištu. Također, radijski glas koji u filmu kratko najavljuje predstavu isti je onaj snimak koji je pokojni glumac Deryck Guyler napravio prije mnogo desetljeća. Svi ovi pažljivo odabrani povijesni elementi daju filmu posebnu težinu i jasno pokazuju koliko su autori bili posvećeni dubokom istraživanju kazališne baštine.
Uz sve te skrivene posvete istinskim zaljubljenicima u misterije, film besprijekorno balansira između prilično mračne atmosfere napetog trilera i vrlo britke komedije situacije. Razgovori između raznih sumnjivaca ispunjeni su prepoznatljivim britanskim suhim humorom i kulturnim nesporazumima, što se najviše osjeti u interakcijama bahatog američkog redatelja i uštogljenog britanskog scenarista. Američki pristup rješavanju problema, koji je obično glasan, nametljiv i direktan, neprestano se sudara sa suptilnim i često ciničnim britanskim manirima. U jednom urnebesnom trenutku, kada policajka ispituje vratara u luksuznom hotelu o njegovom francuskom porijeklu, on joj s ponosom odgovara da je zapravo iz Belgije. To je nevjerojatno suptilna, ali iznimno komična posveta slavnom književnom detektivu Herculeu Poirotu, kojeg su neupućeni ljudi neprestano i potpuno pogrešno smatrali Francuzom. Takvi topli i poznati trenuci iznova dokazuju da humor u ovom djelu ne proizlazi iz jeftinih šala, već iz dubokog razumijevanja cjelokupnog žanra i njegovih najprepoznatljivijih motiva.
Prava povijesna drama oko nesuđenih filmskih prava za kultnu Mišolovku nevjerojatna je priča sama po sebi i potpuno je ključna za razumijevanje logike ovog filmskog ostvarenja. Poznati kazališni producent doista je otkupio filmska prava još sredinom prošlog stoljeća, naivno vjerujući da će se predstava ugasiti nakon maksimalno osam do deset mjeseci redovnog prikazivanja. Međutim, nitko od tada uključenih uglednih strana nije mogao ni u najluđim snovima zamisliti da će kazališno djelo oboriti sve moguće svjetske rekorde dugovječnosti i postati pravi globalni kulturni fenomen. Nasljednici tog producenta proveli su duga desetljeća pokušavajući pokrenuti ozbiljno snimanje filma, ali su im spretni kazališni menadžeri redovito i vrlo uspješno blokirali svaki takav pokušaj pozivajući se na stari ugovor. Upravo je ta nevjerojatno frustrirajuća nemogućnost snimanja klasičnog filma potaknula nove autore da stvore potpuno originalnu priču koja pametno koristi kazališno okruženje samo kao sporednu pozadinu. Krajnji rezultat je zapravo maestralno filmsko djelo koje glasno propituje tko doista posjeduje apsolutna prava na neku priču i koliko daleko su ljudi spremni gaziti jedni druge zbog prestiža u umjetnosti.
Kroz ovu iznimno slojevitu i vizualno dojmljivu istragu ubojstva, režija na vrlo inteligentan i nenametljiv način postavlja i neka od ključnih moralnih pitanja o prirodi moderne zabavne industrije. Film se u nekoliko navrata sasvim ozbiljno pita je li uopće ispravno i etično pretvarati stvarne ljudske obiteljske tragedije u puku večernju zabavu za široke narodne mase. Danas, kada na raznim platformama svjedočimo apsolutno ogromnoj popularnosti raznih dokumentaraca i serija o stvarnim zločinima, ovo važno pitanje itekako glasno odjekuje u našem svakodnevnom društvu. Mnogi moderni dokumentarci iz tog popularnog žanra često znaju sasvim namjerno previše senzacionalizirati stvarnu ljudsku patnju nevinih žrtava isključivo radi veće televizijske gledanosti i lakšeg profita. Autori ovog filma jasno su željeli pokazati da sve priče o zločinima moraju pod obavezno zadržati osnovno ljudsko poštovanje prema stradaloj žrtvi, čak i kada su vješto upakirane u izrazito zabavan i potpuno fikcionalan format. Stoga, dok se domaća publika od srca smije nespretnim londonskim policajcima i apsurdnim kazališnim situacijama, potiče ju se i na ozbiljno razmišljanje o krhkim granicama dobrog ukusa u surovom svijetu jeftine zabave.
Besprijekoran vizualni identitet ovog filma još je jedan vrlo jak razlog zašto biste ovu subotnju večer trebali provesti na kauču uz omiljeni televizijski program. Raskošna kostimografija i detaljna scenografija naprosto savršeno dočaravaju pomalo zaboravljeni duh poslijeratnog Londona, s bogatim drvenim panelima, elegantnim muškim odijelima i prekrasnim damskim haljinama u prepoznatljivom stilu pedesetih godina. Svi ti vizualni elementi zajedno stvaraju jednu iznimno toplu, pomalo nostalgičnu atmosferu koja neodoljivo podsjeća na staro zlatno doba Hollywooda, ali sa sasvim specifičnim, pomalo suzdržanim britanskim šarmom. Glumačka ekipa odradila je zaista lavovski dio posla, a posebno se u pamćenje urezuju Adrien Brody kao beskrajno arogantni redatelj te David Oyelowo u nezaboravnoj ulozi pretencioznog i preosjetljivog scenarista. Tu je i odlična Ruth Wilson, koja fantastično utjelovljuje pomalo hladnu kazališnu producenticu s vrlo neobičnim obiteljskim odnosima i vlastitim skrivenim financijskim motivima. Cijeli ovaj impresivni glumački ansambl funkcionira kao savršeno dobro uštiman orkestar, gdje baš svaki pojedini lik u pravom trenutku pridonosi općoj atmosferi rastuće napetosti i potpunog kaosa.
Ako ove prohladne večeri tražite idealan način za završiti naporan radni tjedan, ovaj istovremeno napeti i iznimno zabavni televizijski naslov definitivno je onaj pravi izbor za cijelu obitelj. Pripremite omiljene grickalice, udobno se smjestite pod toplu deku i jednostavno uživajte u rješavanju jedne od najzanimljivijih filmskih slagalica koje smo imali prilike vidjeti u posljednjih nekoliko godina.
Otvori KEKS Pay
