Predstava koja vjerno opisuje intrige, smicalice i politikantstvo, a referira se na Shakespeareova Hamleta (zapravo je aktualna svugdje i uvijek) premijerno se izvodi u petak 16. prosinca u Satiričkom kazalištu Kerempuh. Predstava je ujedno i redateljski prvijenac dramaturga i profesora Akademije dramskih umjetnosti Vjerana Zuppe.
Puno oštrog humora
Komad je nastao prema tekstu Janusza Glowatckog, poljskog pisca, 1989. godine, i to je njegova prva drama nakon što je emigrirao u SAD 1981. godine. Radnja je smještena na norveški umjesto na danski dvor, a Fortinbras glavni protagonist postaje igrom slučaja jer boljeg nema. Amoralnost, psihološka iščašenost i narcizam dio su onoga što nas okružuje. Prva je predstava nastala još u Grožnjanu 2009. godine na akademskoj radionici “From page to stage”. Ova zagrebačka posve je drugačija.
– U Grožnjanu smo predstavu snimili s tri kamere pa su glumci mogli vidjeti što su tamo radili. Morali smo napraviti novu predstavu jer je zagrebačka pozornica posve drukčija od grožnjanskog trga. Uveli smo i dva nova lika, a otpala su tri stara. U zagrebačkoj glume tri Kerempuhova glumca – Königsknecht, Potočnjak i Petrušić – pa je to utjecalo da predstava bude drugačija – kaže Zuppa.
Glowatckijev komad pun je oštrog humora, a sastavljen je od dvije dramaturgije, u kojoj je osnovna (ulasci i izlasci sa scene, dijalozi) vrlo klasična, dok su likovi antidramatski, avangardistički...
– Uživao sam radeći sa studentima jer se to pretvorilo u teatar-laboratorij na koji mi nismo navikli. Dosta sam intervenirao u tekst Glowatckog jer je on zakomplicirao završetak likovima i raznim audio i vizualnim efektima. Da bih to uspio izvesti s ekipom od 12 ljudi, osmislio sam dva nova lika – Joriku – izvanbračnu kći Hamletove lude koja ujedno komentira zbivanja na sceni i najavljuje nove, a pojavljuje se i Anđeo pozornice. Uz njihovu pomoć uspio sam kompenzirati niz stvari koje ne bi bile izvedive u većini kazališta osim u HNK – kaže Zuppa.
U izvorniku je tek jedna ženska uloga, a Zuppa ih je stvorio više, pa je čak originalnog Mortinbrasa (Fortinbrasova starijeg brata) pretvorio u Mortebellu (lijepu smrt), ženski lik. Odnos brata i sestre puno bolje leži komadu nego originalni odnos dvojice braće, smatra.
– Ja sam pisac iz sjene, gostwriter koji je izašao iz sjene – sa smiješkom govori te dodaje da se u predstavi najviše bavio dramaturgijom i dramaturgijom prostora.
Svašta im se dogodilo
– Uz puno spektakularnih stvari koje predstava ima, zanimljivo je i da je na sceni tek jedna stolica. Djevojke i momci pjevaju, plešu, a glazba ide od od etnozvukova do hip hopa. Selimo se iz Hamletova vremena u 21. stoljeće i svašta nam se na tom putu događa. Rad na ovoj predstavi jako me je ispunio jer smo uspjeli kazalište vratiti glumcu – kaže.
Suradnja između starih mačora, Königsknechta i Potočnjaka, i mladih glumaca bila je odlična pa je i to jedan od razloga što se redatelj veseli večerašnjem izlasku pred publiku.
Otvori KEKS Pay
