Dok se preksinoć u Muzeju za umjetnost i obrt na izložbi fascinantno lijepih kostima Alana Hranitelja okupila sva zagrebačka kulturna elita, u Klovićevim dvorima događala se prava umjetnička drama: performerica Vlasta Delimar klala je kokoš, što su pokušali spriječiti aktivisti udruge Prijatelji životinja, ali su u tome i sami bili spriječeni! Policija je na njihov poziv ipak intervenirala, a Prijatelji životinja najavili su nove tužbe. Kažemo nove, jer čin Delimarove nije nov: koku je klala i prije deset godina, na performanceu "Tražim ženu". I tada su Prijatelji intervenirali tvrdeći da nasilje nad životinjama ne može biti opravdano potrebama umjetnosti. Delimarova je, međutim, odbacila svaku pomisao da je kokoš žrtvovana uime umjetnosti. Poslužit će kao svakodnevna hrana, rekla je tada.
Dakako da je javno performersko klanje jedno, a klanje milijuna pilića u seoskim kuhinjama i na farmama drugo. Prvo je ipak povezano s umjetnošću. Umjetnošću koja šokira i kojoj se želi oduzeti epitet umjetnosti. Takvu sudbinu dijele čak i "umjetnici čiste estetike i neupitne etike" poput Hranitelja. Njegovi kostimi puni ptičica nekoć punjenih, danas plastičnih mogli bi jednako tako doći pod udar zabrana zbog kojih, npr., na pozornicu HNK ne smije čak ni ribica u akvariju.
Delimarova je pak poput mnogih radikalnih ličnosti nove umjetničke prakse iskoračila iz okvira tradicionalnog ulja na platnu koje je i samo prečesto krvavo. Upustila se u tamnu zonu umjetničkog propitivanja, u sebe samu, da bi, otkrivajući sebe, otkrila naše mrakove. To nikad nije ugodno. Ali se baš i ne mora dokazivati jadnim kokama.
Otvori KEKS Pay
