Kada je osmislio svog junaka Gabriela Allona, američki pisac Daniel Silva bio je očito u punom zamahu. Odlično je iskoristio povijesne činjenice i dodao im sastojak koji nitko ne očekuje u napetim špijunskim trilerima. Njegov je junak, naime, živio sasvim običnim životom, bio je slikar i nadasve uspješan restaurator djela starih majstora, sve do trenutka kada ga Mossad angažira kao dio osvetničke akcije nakon atentata na izraelske sportaše na Olimpijskim igrama u Münchenu. Nakon toga počinje njegov paralelni život u kojem Silva isprepleće mirnije epizode koje ga odvode u restauratorski atelijer s onim mnogo češćim koje ga bacaju po svijetu u napetim akcijama borbe protiv svega što prijeti Izraelu, ali i zapadnim demokracijama.
Silva je Allonov život napučio nevjerojatnim uzbuđenjima, tragedijama, ali i uspjesima, prijateljima, ženom koja stradava i onom koja ga vraća u život. U romanu koji je nedavno objavilo Znanje “Kuća špijuna” (urednica Nataša Pejić, prijevod Drago Štajduhar, 119 kuna) počinje nova faza Allonova života, ona u kojoj je on šef Mossada. I upravo tu počinju ključni problemi tog romana. Do sada je Silva pronalazio finu ravnotežu između špijunaže i golog uzbuđenja, ali ovdje je – kao da je pokušavao nadmašiti samoga sebe – otišao u priču koja je jednostavno neuvjerljiva.
Od samih početaka Silvini su romani spoj trilera i špijunskih avantura, zapravo priče u kojima su njegovi junaci (ne toliko tjelesno koliko misaono) moćniji i od samoga Jamesa Bonda te podjednako uspješni kao najslavniji nositelj “dozvole za ubojstvo”. Štoviše, akcije Silvinih špijuna današnjim su čitateljima mnogo uvjerljivije od Bondovih, zato što su smještene u svijet kakav danas poznajemo, onaj u kojem živimo, svijet koji je stvoren nakon 11. rujna, u kojem su samoubojice opasani prslucima s eksplozivom ili u jurećim kamionima ranjavaju europske gradove.
Silvini su romani tako miljama daleko od onoga što je, primjerice, pisao John le Carré, to nisu “mozgalice”, već akcija u punom značenju te riječi. U njima se puca, dižu neprijatelji u zrak, iskorištavaju nevini, ima mučenja, izdaje, prisluškivanja, ukratko akcija u kojima cijeli svijet visi na rubu ponora, a između apokalipse i spasa stoji samo Silvin junak i nekoliko njegovih suradnika.
No, u ovom najnovijem romanu Allon kao šef Mossada ne samo da sudjeluje u akciji na terenu nego i Londonom lovi terorista koji na sebi nosi “prljavu” (čitaj radioaktivnu) bombu. Čitatelji koji vole Silvu, njegove romane i glavnog junaka možda bi mu i oprostili takvo jamesbondovsko pretjerivanje, ali ne i jedan vrlo osoban propust. Naime, u Londonu se u trenutku potencijalne eksplozije nalazi i voljena Allonova supruga, a upravo to špijun kojeg ovaj autor uporno gradi iz romana u roman – baš nikada ne bi dopustio.
