Na neočekivano formalnoj ceremoniji u kinu Europa gradonačelnik Milan Bandić otvorio je 8. Zagreb film festival, tek nekoliko kućnih brojeva od famoznog gradilišta u Varšavskoj ulici, zbog kojeg se zadnjih par mjeseci glasno pozivalo na njegovu ostavku.
Zanimljiva je to ironija s obzirom na program ovogodišnjeg festivala, u kojem se ističe čitava selekcija filmova posvećenih građanskom neposluhu, između ostalog motivirana događanjima u Varšavskoj, kako je na najavnoj pressici istaknuo direktor Boris T. Matić. Tako je to na festivalima – da bi opstao, potrebno je napraviti ravnotežu između idealističnog i pragmatičnog.
Švedska stvar
O tragikomičnom pokušaju uspostavljanja situacije u kojoj će svi biti zadovoljni govori i prvi prikazani film, „Razumno rješenje“ redatelja Jörgena Bergmarka, zanimljiv debitantski uradak o ljubavnom četverokutu u obiteljima dvojice najboljih prijatelja. Kako bi spasili brakove nagrižene aferom jednog od njih sa suprugom drugoga, obojica sa ženama odlučuju započeti zajednički život pod istim krovom. Potencijalno humorna situacija razvija se u mučnu, dobro balansiranu i emocijama nabijenu dramu u kojoj se ističu odlična karakterizacija likova i uvjerljivi dijalozi.
- To je tipično Švedska priča. Kod nas je važno samo da se previše ne talasa, da se postigne kompromis u kojem će svi biti zadovoljni. To je povezano i s političkom situacijom, pa kod nas je već deset godina na vlasti koalicija ljevice i desnice! – kaže nam Bergmark.
Taj zanimljivi Šveđanin nije od jučer. Iako mu je ovo tek prvi igrani film, u branši je kao scenarist i producent već dvadesetak godina. Uz film, radio je mnogo na televiziji i u kazalištu, no to mu nije previše pomoglo u prikupljanju novca za dugometražni prvijenac.
- Prvo su s novcem uletili Talijani. Zatim su došli Finci, Nijemci... Dobio sam novac od pola EU prije nego što su Šveđani uletili. Mislim da se tu radilo o temeljnom nerazumijevanju. Nikako im nije bilo jasno zašto moj film nije vrckava komedija, ili pak totalno depresivna drama. Trebalo ih je uvjeriti da ovako, između žanrova, priča najbolje funkcionira - objašnjava nam.
Projekcije u ckrvama
Primijećujemo da je okružje u kojem je smjestio priču - katolička, radnička sredina, pomalo odudara od stereotipnog ambijenta za ljubavnu dramu.
- Da, namjerno je tako. Kao klinac iz radničke obitelji primijetio sam da se švedska radnička klasa u filmovima svodi na gomilu pijanih muževa koji tuku svoje žene, bez imalo mogućnosti za intelektualnu emancipaciju ili dublje osjećaje. Vrijeme je da se tome stane na kraj - smatra.
A crkva, kako je crkva reagirala na priču koja se u mnogo trenutaka dotiče katoličkog morala i licemjerja?
- Ma to je prošlo vrlo dobro, nismo imali nikakvih problema ako na to mislite. Čak smo imali projekcije organizirane u crkvama, iako u filmu postoji scena preljubničkog seksa u kapelici. Švedska crkva je strašno liberalna - kaže, te dodaje:
- Mnogi su primijetili kako u svojem filmu razaram koncept braka, no ja ga kao instituciju uopće ne smatram deplasiranim. Više me smeta što se na pitanje braka gleda dihotomno, ili si sam ili u braku. Mnogo finih nijansi različitih životnih stilova u takvom je pogledu isključeno. Osobno mislim da je brak jedna zdrava faza u životu, studiraš, oženiš se, rodiš djecu, a zatim odrasteš i kreneš dalje – dodaje.
Baš kao što i festivali odrastu, pobjegnu iz SC-a u MSU, a njihovo vodstvo iz traperica uskoči u večernja odijela. I to se jednom moralo dogoditi.
