“This Is It” na puno je načina spektakularan i tužan film. Tužan nije samo zato što pokojna zvijezda nije bila ni svjesna koliko je u pravu kada je na tiskovnoj konferenciji u Londonu, u povodu koncerata koji su trebali biti održani ljetos, najavila: To je to!
Čak i manje od toga na što je Jackson mislio; “to” se na kraju svelo na dokumentarac istoimenog naziva snimljen na dvomjesečnim probama u Los Angelesu za nešto što su trebali biti dosad nikada viđeni showovi i veliki povratak kralja popa na scenu.
Iskren do kraja
Tužan je to dokument i zbog toga jer je Jackson pun ljubavi prema svijetu, unatoč tome što je svijet više od desetljeća bio često vrlo nepravedan prema njemu, oduzimajući mu dah i snagu da se bavi onim u čemu je najbolji. Netko će reći da je Jackson samo patetičan, ali ukupnost njegova djela jednostavno ne daje povoda za ozbiljne sumnje u njegovu iskrenost.
Tužan je to film i stoga što pokazuje da mu je zbog spleta okolnosti oduzeto u karijeri puno toga što je još mogao imati i dati publici, a s tom konstatacijom dolazimo i do vedrijih strana. Za početak, dobra je vijest da Jacksona u filmu uopće ne zatječemo u lošem stanju. Očito je da londonski nastupi nisu trebali biti nekakvo grupno sažalijevanje nekadašnje ikone, nego punokrvni spektakli. Sa zdravljem očito nije stajao najbolje, kao što su neki mediji upozoravali od početka priprema, ali pedesetogodišnji Jackson na probama pokazuje da formom i vještinom nimalo ne zaostaje za dvostruko mlađim plesačima.
Pred glazbenicima je izrazito zahtjevan, klavijaturista mukotrpno cijedi dok ne nađe pravi ton i savršenu dužinu razmaka između nota, ali jednako je zahtjevan i pred sobom; u jednoj sceni, primjerice, odbija biti okrenut prema ekranu da bi vidio kada završava snimljena sekvenca uz komentar: “Ja to moram osjetiti.”
Dokumentarac ne može nadomjestiti žive nastupe, ali dobro pokazuje o čemu se trebalo raditi i potvrđuje da je Jackson ostao genij do samoga kraja.
