Malo je ljudi toliko uspješno u različitim područjima kao Vitold Košir, koji u Simfonijskom orkestru HRT-a svira violu, u rock-bendu Cry Babies zadužen je za bas, među ljubiteljima prirode poznat je kao istaknuti sokolar i lovac, a us to je i grafičar te akademski kipar koji večeras u Domu HDLU-a otvara novu samostalnu izložbu “Inverzija”.
Plemeniti divljak
– Publici ću predstaviti izložbu skulptura inspiriranih samom zgradom Džamije koju je projektirao naš kiparski doajen Meštrović. U vanjskom prstenu zgrade postavio je prekrasne bijele kamene stupove koji i danas plijene pažnju, ali u unutarnjem prostoru su prozori koji su tijekom godina toliko pocrnjeli da de facto upijaju svjetlost umjesto da je propuštaju. U toj zgradi nalazi se galerija Bačva, koja je jedinstvena u Zagrebu po tome što je izrazito visoka i kružna, čime prati vanjski oblik zgrade. Jedinstveno je i što ima samo jedan zid, dakako kružni. Ja sam svojim skulpturama odlučio napraviti inverziju te arhitektonske situacije, odakle dolazi i samo ime izložbe – objasnio nam je Košir.
U Džamiji je postavio dva kruga skulptura: na zidovima su nizovi bijelih reljefa koji su ogledalo ili inverzija vanjskih stupova, a visoki su po pet metara. U unutarnjem krugu na postamentima stoje reljefi vrlo tamne patine, koji upijaju svjetlost, baš poput onih propalih prozora s početka priče. Čitava izložba je zapravo je obrnuta slika vanjskog prostora Meštrovićeva paviljona.
Na ideju o ovom projektu došao je u razgovoru s kustosom Željkom Marciušem, s kojim je prije surađivao u galeriji Račić i galerijskom prostoru Varaždin.
– Vitold Košir podjednako je zaljubljen u asfaltne žile grada i opčinjen prirodom. On je plemeniti divljak koji kiparenjem teži iskonskom izrazu koji preobražava u (post)modernizirani art beton brut. Teško-lakom kružnom formom on poštuje i interpretira Meštrovićev paviljon pripajajući prostor uvijek promišljen u formi svetišta; ono odjekuje od kružnih megalita Stonehengea, preko antičkog tholosa, pa sve do Meštrovićeve građevine koju su interpretirali i legendarni Vladimir Becić i Mladen Grčević – napisao je u predgovoru izložbe Mariciuš, dok Košir dodaje kako su godinama zajedno razmišljali kako bi galeriju Bačva iskoristili u svim njenim specifičnostima, a sada su u tome uspjeli.
Slušajući kako s entuzijazmom govori o svojem novom pothvatu, samo nekoliko dana nakon što je s orkestrom nastupio na zatvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, gotovo je nemoguće zapitati se kako mu to sve uspijeva.
Dva iskonska zvanja
– Posao u orkestru srećom mi ostavlja dovoljno vremena za kiparstvo, sokolarstvo, bend... Vama se možda čini da su to paralelne karijere, ali svi moji angažmani logično se prožimaju. U likovnosti i u glazbi čak koristimo iste termine – linija, struktura, ritam... sadržaj je isti, s tim što jedno vidimo, a drugo čujemo. Ptice me pak vraćaju iskonskome, uživanju u prirodi, što je važno za dečka s asfalta kao što sam ja. Ne zaboravimo da su lov i umjetnost bile prve evidentirane ljudske djelatnosti, o čemu svjedoče i prizori u najstarijim slikarijama u pećinama u kojima su obitavali naši preci. Može se reći da ja samo nastavljam njihove davne preokupacije – rekao nam je Košir.
Izložba “Inverzija” otvara se večeras u 20 sati u Domu HDLU-a, a trajat će do 22. rujna.
Vrlo dojmljiv opseg interesa i znanja g. Košira. Šteta što nema fotografije djela. Sokol je genijalan.