Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Vizualna umjetnost

Majstorski prikazi hrvatske povijesti zbog potresa završili izloženi u Klovićevim dvorima

Izložba “Povijest i umjetnost na zidovima Palače u Opatičkoj 10 u Zagrebu” sa djelima Vlahe Bukovca, Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije, Otona Ivekovića...može se pogledati do 31. siječnja 2021.
20. studenoga 2020. u 11:37 0 komentara 823 prikaza
Pogledajte galeriju 1/6

Barokna palača u Opatičkoj 10, u kojoj se danas nalazi Hrvatski institut za povijest, u zagrebačkom potresu je, kao i mnoge gornjogradske zgrade, zaradila znatne štete i žutu naljepnicu. Restauratori su sanirali i konzervirali sve što se moglo i počinje temeljitija obnova zgrade, a momentalno je proradila i dobrosusjedska suradnja Klovićevih dvora, koji su na čuvanje do daljnjega prihvatili slike izmještene iz palače. One se kod njih od jučer mogu i vidjeti, prvi put izložene sve na jednom mjestu pod nazivom “Povijest i umjetnost na zidovima Palače u Opatičkoj 10 u Zagrebu”. U pitanju je pravo blago, remek-djela majstora hrvatske moderne... sve slike hrvatske prošlosti iz svečane Zlatne dvorane (sedam velikih dimenzija, 3x2 metra) i djela koja oslikavaju klasike svjetske književnosti iz Renesansne sobe palače. Upotpunjene slikama iz Moderne galerije Zagreb, Hrvatskog povijesnog muzeja te privatnih zbirki, uz mnogo svježih fotografija same palače, daju uvid u jedan od najljepših interijera Zagreba, inače zatvorenog oku javnosti iza najimpozantnije kovane ograde na Gornjem gradu.

Dražen Kokanović Jazz-elita ne odbija pozive u Hrvatsku pa i u pandemiji dolaze na Zagreb Jazz Festival

Sama palača bilježi bogatu povijest privatnih vlasnika sve dok 1882. nije kupljena za javnu namjenu, da bi je 1892. Isidor Kršnjavi pretvorio u reprezentativno sjedište svojega Odjela za bogoštovlje i nastavu, tadašnjeg Ministarstva kulture. Preobrazbu u zdanje kakvo danas poznajemo Kršnjavi je povjerio Hermannu Bolléu, a umjetničku opremu unutrašnjosti najboljim umjetnicima tog doba, slikarima Vlahi Bukovcu, Celestinu Medoviću, Beli Čikošu Sesiji, Otonu Ivekoviću, Ivanu Tišovu i Ferdi Kovačeviću te kiparu Robertu Frangešu-Mihanoviću. Za samu Zlatnu dvoranu program Kršnjavog bio je da je ukrasi djelima koja prikazuju najvažnije događaje iz hrvatske povijesti pa tako dvije slike simboliziraju hrvatsko-ugarsku državnu zajednicu (Zaruke kralja Zvonimira i Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu), tri hrvatsku samobitnost (Krunidba Ladislava Napuljskog 1403., Pokrštenje Hrvata, Dolazak Hrvata), jedna slavensku solidarnost (Splitski sabor 925.) te jedna aktualan politički i kulturni trenutak (Defile školske mladeži pred Nj. V. Kraljem 14. X. 1895. / Živio kralj!) i sve su izložene u Klovićevim dvorima i svaka krije malu slikarsku subverziju.

– Primjerice, na slici “Splitski sabor 925.” iz 1897., događaj koji je bio održan u splitskoj crkvi sv. Duje za vladanja prvog hrvatskog kralja Tomislava, zanimljivo je da je Medović u mnoštvu likova portretirao i sam sebe u liku svećenika u crnoj suvremenoj mantiji, prikazavši se starijim no što je tada doista bio, zadubljen u misli. Misleći lik autorova je poanta slike kojom sugerira nadmoć duhovnoga nad materijalnim. To je jedan anakronizam i njegova subverzija. Naime, često su Medovića optuživali da ne poštuje jedinstvo razdoblja i da je mnoge likove iz različitih razdoblja spojio na jednoj slici. Branio se time da je u umjetnosti dozvoljena takva sloboda kao što je to i u književnosti – govori Petra Vugrinec, povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe. Jedna od sačuvanih studija svjedoči o tome da su Medoviću kao modeli za tu sliku poslužili sumještani s Pelješca. Taj će podatak približiti duhovno ozračje hrvatske moderne bečkoj jer upravo taktika podmetanja suvremenih glava pod likove iz nacionalne prošlosti govori o novoj građanskoj samosvijesti.

U smislu subverzije, slika “Živio kralj!” Vlahe Bukovca iz 1896. izazvala je brojne rasprave na relaciji Josip Juraj Strossmayer – Iso Kršnjavi i naposljetku Vlaho Bukovac. Ona prikazuje otvorenje Školskog foruma 1895. u povodu čega u Zagreb dolazi car Franjo Josip. Na slici se nalazi uz Isu Kršnjavog, ministra Deszőa Banffyja i bana Khuena Héderváryja. U prvi plan slike Bukovac smješta mlade učenice, ističe time mladu Hrvatsku, a velikodostojnike je smjestio u drugi plan i iznad njihovih glava razvio naglašene trobojnice kao simbol hrvatske državnosti, što je ujedno i njegova subverzija nad političkim prizorom (apogejem Khuena) s kojim se nije slagao.

Na izložbi je zgodno vidjeti i kako Medovićev “Dolazak Hrvata” iz 1903. finalno izgleda, a kako ga je Medović promišljao na puno apstraktniji način, što je vidljivo na njegovoj studiji za tu sliku posuđenoj iz Hrvatskog povijesnog muzeja. Zanimljiv je i podatak da s “Dolaskom Hrvata” Kršnjavi nije bio pretjerano zadovoljan.

– Govorio je da Hrvati na slici izgledaju poput čopora barbara, predstavljeni poput pokorenih Indijanaca, dok ljudi na konjima izgledaju kao konkvistadori koji su došli zauzeti teritorij. No na toj je slici već vidljivo koliko je Medović bio slikar pejzaža jer na većini slike bavio se lijepim pejzažem u pozadini. Sam opis te slike je da su Hrvati, kad su došli na obalu Jadrana, prvi put ugledali more i pali ničice pred ljepotom krajolika – objašnjava Vugrinec.

Na Medovićevoj slici iz 1905., raskošno insceniranoj “Krunidbi kralja Ladislava Napuljskog 1403.”, događaja održanog u zadarskoj crkvi sv. Stošije, zgodan podatak je da je za nju pozirala tada naša najpoznatija glumica Ljerka Šram, a kipar Robert Frangeš Mihanović pozirao je za kralja. Slikar na njoj opet portretira sebe, u pozadini drži krunu s anžuvinskim ljiljanima. Dakle, i tu je u pitanju likovni zapis davnih vremena koji donosi portrete umjetnikovih suvremenika. U palači pak sjeverno od svečane dvorane nalazi se Renesansna soba u kojoj je Kršnjavi zamislio djela nadahnuta velikim imenima svjetske književnosti. Izbor motiva prepustio je njihovu autoru Beli Čikošu Sesiji, koji je naslikao motive po klasicima Homera, Dantea, Shakespearea i Goethea, također sada izložene u Klovićevim dvorima.

Uoči premijere Bobo Jelčić u Kerempuhu radi "Hrvatski put ka sreći"

– Meni su to i najzanimljivije slike. Iznimno su važne jer nastaju 1898. godine, u vrijeme Hrvatskog salona, i prikazuju aktualnost hrvatske umjetnosti i naše moderne u odnosu na Europu, u kojoj tada također prevladava pravac simbolizma. U tom su smislu te slike zanimljive i danas pa je, primjerice, “Odisej ubija prosce” iz 1898. nedavno bila izložena u Italiji na velikoj izložbi “Odisej: Umjetnost ili mit”, koja je uključivala djela vezana za Homerovu Odiseju od antike do 20 st., i upravo je Čikoševa slika bila na pozivnici. Ove slike iz Renesansne sobe prilika su da se posjetitelji upoznaju možda s najboljim dijelom Čikoševa opusa – smatra Vugrinec.

I u ovo vrijeme pandemije u Klovićevim dvorima zadovoljni su brojem posjetitelja, samo izložbu “Ars et Virtus: Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine”, koja traje do 22. studenog, vidjelo je nekoliko tisuća ljudi. Ova nova izložba za svaku preporuku može se pogledati do 31. siječnja 2021.

Zagreb: Počelo antigensko testiranje testiranje u srednjim školama
UČINKOVITOST CJEPIVA
Stručnjaci otkrili što se može dogoditi dođete li u dodir s virusom 10 dana nakon prvog cijepljenja
Digitalizacija
Modernizacija potrošačkog iskustva
Papir je prošlost, stiže era aplikacija
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.