– Bile su mi nepune dvije godine 1944. kad je moja obitelj u Topuskom prešla u partizane. On je bio na konju, primio me za ruke... Hranio nas je. Radio je u Topuskom zajedno sa Zlatkom Pricom poznatu veliku fresku. Za to je trebalo sira, jer sir steže pigmentaciju. To je važno u procesu freskoslikarstva. Tako smo i mi imali sira i mlijeka, i hrane zamijenjene za sir i mlijeko – kaže Latica Ivanišević, poznata naša filmska i kazališna kostimografkinja. Tumači nam sadržaj autobiografske knjige “Žena tužnih očiju”, objavljene u Nakladi Ljevak, koja će večeras biti predstavljena u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.
S Laticom sjedimo u kavanici Flores u Gajevoj, mjestu gdje svako jutro pije kavu. Blista u jarkocrvenoj prošivenoj jakni, kreaciji Prade koju je kupila u Ateni. Hvalimo zlatnu narukvicu, a ona kaže: – I narukvica je povezana s ljubavnom pričom u kojoj čuvam njegovu intimu, jer tu su njegova djeca..., nježno pišem samo o unuku.
“Žena tužnih očiju” druga je Latičina knjiga u Ljevaku. Prvu, mnogo opsežniju, posvetila je priči o drugima iz bogata života njezine ugledne obitelji. U njoj su akteri i Tito, Krleža i mnogi drugi. Nakon što se odužila obitelji, sada je akter ona i njezina ljubavna priča.
Vraćanje u prošlost boli
– I prva je knjiga “Slušaj i gledaj Latice” obiteljska, ali je faktografska – kaže naša sugovornica. – Govori o Zagrebu kakav ne znamo, o ljudima iz salona koji su samo iz ideala otišli u partizane – poput obitelji Velebit, Šilović, Koče Popovića... Malo je takvih koji su iz luksuza odlazili i sve ostavljali. Druga knjiga je nešto drugo. Došli su kod nas i rekli da tata i mama moraju u partizane. Zašto? Jer se tata nije slagao s ustaškim pokretom. Mami su naredili da me ne može uzeti sa sobom. No, ona odlučuje drukčije i ja kao dvogodišnjakinja prolazim sve to. Trebala sam ostati kod obitelji Velebit, no ona je drugi dan “provaljena”. Da me mama ostavila kod njih, možda bih završila u logoru, ili tko zna gdje... – kaže Latica.
Pitamo je što poručuje ta ljubavna priča. – Prije svega htjela bih da ljudi osjete – nježnost. Jako mi je teško bilo pisati jer vraćanje u prošlost boli. Otkrivaš se na način koji ovaj grad nije zaslužio.
Morala sam biti iskrena, nježna, svoja, a da nikog ne povrijedim...
Ljubavni krug
Djevojčica i odrastao čovjek na konju? Razlika veća od 20 godina i kad je Latica, kći poznatoga pjesnika Drage Ivaniševića, i sama dijete salona, stasala za ljubav... No Latica ne gleda tako: – Znate kako to ide, starija žena odgaja mlađeg muškarca, a onda on odgaja mladu ženu, i to je prekrasan proces! A On iz knjige je čak smatrao da sam ja starija od njega...
Da napiše novu knjigu, pozvao ju je Zdenko Ljevak. Pristala je, kaže, iako priprema dvije izložbe tapiserija i keramike. Bila je protiv toga da se objavi njena slika na naslovnici, ali je Ljevak rekao: – Ti si ta koja prodaje knjigu!
Hoće li knjiga podići prašinu? Vjerojatno. Latica kaže: – Ovo nije iskrena sredina. Ovdje svi lažu svoje živote. Okruženi smo lažima i tu je teško pisati o sebi iskreno. Obično se to pogrešno interpretira. No to nije karakteristika samo ove sredine. Smatram da je njegov odlazak kraj mog života. A to je više od pitanja jesmo li ostali zajedno... – zaključuje Latica Ivanišević.
