Ljubav iz davnine
Autor je rođen u Subotici 9. listopada 1945. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Pjesme piše od mladosti, a od 1969. objavljuje pjesme i kratke priče u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Njegove su pjesme uvrštene u mnoge antologije, a objavljuje i u mnogim časopisima, uključujući Obzor Večernjeg lista
Komentari 4
jedva čekam da stari mačak kaže sve što ja mislim...
eto. rekao je. od riječi do riječi.
".....sa svojim mužem za kojega se udala...." I meni je prva pomisao bila da se priča izgubila u prijevodu! :( I meni je prva pomisao bila da se priča izgubila u prijevodu! :(
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Postoje dva objašnjenja za ovu nakaradnu komediju od teksta: ili ga je patetični diplomant Pedagoške akademije skinuo s neke koreanske internetske stranice i preveo pomoću Google prevoditelja ili je ovo pisao njegov desetgodišnji unuk za vrijeme velikog odmora u školi. Primjer konstrukcije rečenice: „Giorgio, iako joj je često pisao, doduše na adresu prijateljice, iznosio joj je svoj izljev velike količine ljubavnih riječi, rečenica natopljenih najljepšim sjećanjima na njihove susrete u Zagrebu.“ ili: „Kondukter je još jednom prošao pored njezinog sjedala, bacio pogled na nju i prošao.“ je razina pisanja malog Ivice za Modru lastu. Takvih jadnih i potpuno promašenih rečenica bez smisla i logike ima ovdje na lopate. Ovakvi javno objavljeni tekstovi čista su uvreda zdravom razumu čitatelja i pismenosti, posebno pokojnom književniku Marinkoviću koji se ni kriv ni dužan spominje u imenu ove sprdnje od večernjakovog „nagradnog natječaja“. Kad već pomislim da ima ljudi koji ne mogu napisati lošije neki tekst, pojavi se još lošiji i jadniji. Ima li tome kraja?