Prošle je subote Crna Gora slavila Dan državnosti, a u Kotoru je državni praznik ujedno bio i blagdan umjetnosti, kulture i duha. Svijet ove godine slavi Wagnera i Verdija, a Crna Gora njihova vršnjaka Petra II. Petrovića Njegoša. Zato je i koncert održan na trgu pred katedralom sv. Tripuna imao naslov Njegoševih 200, a crnogorski je veliki pjesnik i državnik bio nadahnuće svim govornicima. Drugo najspominjanije ime bilo je ono don Branka Sbutege (1952. – 2006.), kotorskog svećenika, pisca, erudita i nadsve humanista. Nastavljajući ono što su zajedno započeli, pijanist Ratimir Martinović i dalje organizira festival KotorArt u okviru kojeg su u subotu otvoreni i dvanaesti po redu Don Brankovi dani muzike.
Ministarski bas
Hrvatska je na toj velikoj, lijepoj i nadasve plemenitoj proslavi bila predstavljena na najvišoj mogućoj razini u liku i nastupu Ive Pogorelića, a među počasnim uzvanicima bila je i hrvatska ministrica kulture Andrea Zlatar Violić koju je njezin crnogorski kolega Branislav Mićunović u svom govoru osobito srdačno pozdravio.
U Kotoru je zapravo održan mali regionalni kulturnoministarski skup, a treći je ministar kulture bio među glazbenicima: bas Ivica Šarić, ministar kulture Kantona Sarajevo, u drugom je dijelu koncerta bio solist u izvedbi Testamenta vladike crnogorskog Petra II. Petrovića Njegoša, oratorijskog djela srpskog skladatelja Rajka Maksimovića koje je u Kotoru imalo svoju crnogorsku premijeru.
Kompatibilnost Njegoševih pjesničkih promišljanja čovjeka, svijeta i svemira s europskom kulturom i djelima njegovih velikih suvremenika pokazala je upravo glazba jednog od njih: Drugi koncert za klavir i orkestar Frederica Chopina s Ivom Pogorelićem kao solistom. Genijalni je pijanist bio kao i obično odsutan i nehajan prema svemu izvanjskom što prati bilo koji koncert.
Zvona umjesto vatrometa
Sva njegova pažnja, budnost i oštrina bile su usmjerene prema tonovima koji su svojom jasnoćom, zvonkošću, snagom i dramatičnošću mogli konkurirati zvonima svetog Tripuna. Prigoda, Pogorelićeva karizma, a svakako i izvrstan makedonski dirigent Borjan Canev učinili su da Crnogorski simfonijski orkestar nadmaši sam sebe i predstavi se kao ansambl spreman na velike izazove. Tako su ih doživjeli i oni koji ih redovito slušaju. Simbolika drugog dijela večeri s Maksimovićevim oratorijem bila je pojačana dirigentskom zamjenom kada je štapić preuzela slavna Kotoranka Darinka Matić-Marović, a prije nje na pozornicu je izašao i beogradski pjevački zbor Obilić, ekvivalent zagrebačkih goranovaca, ali s mnogo duljom tradicijom. U velikom finalu večeri potresni posljednji stavak Maksimovićeva rekvijema Njegošu bio je ponovljen kao bis, a noćno su nebo obasjala katedralna zvona sv. Tripuna.
