Odlazak na koncert Joan Baez u zagrebačkom Studentskom centru ponajprije iz poštovanja prema glazbenoj legendi Woodstock generacije u konačnici se pokazao kao sasvim solidan koncertni događaj. Istina, nastup je djelomično bio prožet akademičnim duhom, posebno kada bi izvodila novije šlagere koji, osim vrsnog tehnicizma, nisu nudili puno životnosti, no potpuno je drukčija bila priča kada bi se dotaknula folka i countryja.
Njezina je izvedba doista vrhunska; glas je moćan kao na vrhuncima karijere, a pod intimističnim reflektorima u socrealističkom zdanju rasprodanog SC-a podsjećala je na prizore iz slavnog dokumentarca D. A. Pennebakera "Don't Look Back" (1967.) u kojem Dylan (i Baez u nekim prizorima s njim) karizmatično i suvereno, tek uz pratnju gitare, izvode svoj folk repertoar.
Čuli smo Dylanove "It's All Over Now Baby Blue" i "Forever Young", tradicionalnu "Lily Of The West", Donovanovu "Catch The Wind", Cohenovu "Suzanne", Lennonovu "Imagine", glasovitu "Joe Hill" s Woodstocka, nekoliko latinskoameričkih "revolucionarnih", a iznenađenje večeri bila je izvedba Bregovićeve "Ima neka tajna veza". No, najbolji su trenuci kada je, praćena benjom i udaraljkama, ušla u country set s "Give Me Corn Bread When I'm Hungry And Corn Whiskey When I'm Dry", "The Night They Drove Old Dixie" i "Long Black Veil".
Večer pred publikom svih generacija varirala je u intenzitetu i zanimljivosti, ali u najboljim trenucima imala je autentičnost, oštricu i snagu koja ju je pretvorila u jednu od najvećih legendi folk i protestane scene.
>> Institucija kojoj je Feđa Vukić odlučio napraviti biografiju i u kojoj je rođen Novi val
