Je li zagrebački spomenik holokaustu možda plagijat talijanskog umjetnika?

Koji debilizam. Ovo je kao da silovanoj ženi pred kućom dignu repliku qurca silovatelja, onako da se prisjeti. Dosta više tog židovskog cendranja

Sad se digla mala halabuka kada se kopira neki Talijan... A plagijata kod nas ima dosta. Što reći za onaj besramni plagijat ispred Glazbene akademije. Čista replika Kožarićevog prizemljenog sunca iz Bogovićeve... I to nikomu ne predstavlja problem...

Ma taj cijeli prostor oko Glavog kolodvora je jedno predivno mjesto za boraviti i treba ga ostaviti kakvo je... Treba konzervirati taj soc-realizam koji baš ide uz gradsko sivilo.

U Hrvatskoj danas se može sve neopazit ali ako se opazi ne može se oprostit jedino uspjeh. Jedan pobjedi na natječaju, gubitnici nađu način kako bi sramotili pobjednika. Postoji još jena instalacija koja može bit povezana sa ovom u ljubljani u jednoj konferencijskoj sali je na zid postavljena ali tema je druga. Sve instalacije su onako izdaleka slične ali ipak različite. Zar moramo svaki potez kistom ili upotrebu alata ili riječ u tekstu proglasiti plagijatom. Pa mogli bi u industriji sve avione nazvati kopiranjem jer su na svoj način slični. Svaki pozdrav dobar dan proglasiti nekim plagijatom jer je netko nekad privi uradio nešto što znači dobar dan. Nedavno čitam pamflet jednog arhitekta koji govori kako infrastruktura nije ništa za grad, moje uvjerenje je kako on nema pojma što je vežno za grad jer misli kako se njegovo izživljavanje mora zvati vrhunskom arhitekturom, možda samo kako će netko njegovo izživljavanje vidjeti ako ne može do njega doći na normalan način. Umjetnost je često individualni osjećaj umjetnika koji ipak djeluje na posmatrača i svaki posmatrač vidi nešto drugo. Likovni kritičari si dozvoe luksuz pa svima nametati svoj pogled. Frustracije zbog neuspjeha bi trbali malo prikočiti i potruditi se drugi put biti bolji.

Lažni spomenik za lažni antifašizam. Budimo iskreni Hrvati su genocidni narod.