Zagreb nema sreće s "Unterstadtom". Ne samo da još nije vidio tu sjajnu predstavu HNK Osijek, koja je, uz Exitove "Kauboje", najnagrađivanija predstava od hrvatske samostalnosti, već je i duodramu "Elza hoda kroz zidove", koju je autorica Ivana Šojat Kuči napisala po motivima svog epskog romana, vidio kroz oči mladih autora.
Predstava u ZKM-u plod je suradnje s ADU, diplomski projekt producenta Jure Matulića, a dramaturgiju i režiju potpisuje (podjednako mlad) Ivan Planinić. Tako smo dobili predstavu koju onaj tko nije pročitao roman ili gledao "Unterstadt" teško razumije u potpunosti. To je priča o obiteljskom stradanju, ženska priča o boli i gubicima ili, kako sama autorica kaže, o svemu što čovjek može pretrpjeti i ostati živ. U pokušaju da priču o Drugom svjetskom ratu, stradanjima u Auschwitzu i komunističkom progonu Slavonaca njemačkog porijekla učini primjenjivom za sva vremena, izgubio se dio tragedije o stradanju "običnog" čovjeka u ratnoj katastrofi.
Usto, redateljsko rješenje, u kojem junakinje predstave pišu ključne riječi na papire koji leže na sceni, totalno je promašeno. Za gledatelje je to tek gubitak vremena, mjesto gdje predstava gubi ritam i cjelovitost, jer oni vide napisano tek kada glumice podignu papire u zrak. No, junakinje su ovdje glumice: Urša Raukar i Radoslava Mrkšić, jake u emocijama, suzdržane u boli, upućene jedna na drugu kroz tešku pričo o povijesti koja ne mari za ljubav, djecu, obitelj... U njihovoj igri od presudne je pomoći glazba Matije Dedića, u kojoj kao da odjekuju glasovi svih koje je baka Klara izgubila.
>> U fokusu 'Žena i povijest' Alide Bremer
