Izložba Martine Grlić: Sjećanja na Tita i Dan mladosti

Kolko boodalaschtyna u par ovih rečenica! Jel autorica teksta kuži o čemu piše ili je sve copy-paste?

Veli da ne idealizira prošlost, već prikazuje cjelovitu ikonografiju jedne od mogućih kultura pamćenja. Mogla je tako i o nacistima.

götz werner ,martina,to je kultura,buducnost,umjetnost ljudskosti a ne diktatorske lakrdije.

Htio sam reći da je žalosno gledati tragično beznađe i bez idejnost umjetnika u Hrvatskoj, a onda sam se sjetio da je to matematićk nemoguće, već je kvaka u tom da su potomci podobnika iz YU dobili eksluzivno pravo nastupa i prezentiranja u umjetničkoj javnosti, tako da se vjerojatno stvara pogrešan dojam o lošem stanju u umjetnosti. Za umjetnost osim zanata treba imati Dušu.

Bilo je i kod Pavelića mimohoda i sličnih masovki, kad će nostalgična izložba o tome?

nedavno me jedna poznanica pitala za savjet koje slike da odabere za svoj prostor,jer me doživljava kao nekoga tko bi je mogao savjetovati.Moj ju je odgovor vjerojatno zbunio,a možda i naljutio. Naime slike se ne biraju,umjetnost nađe tebe,dopre do tebe.e. Ja bih jednu od ovih slika definitivno stavila na zid,i pri tome nemam nikakvih problema s prezimenom slikarice ili ideologijom vremena na koje se poziva.Lijepo je ona tu zarobila onaj momenat naivnosti,kada je ogroman postotak stanovništva bivše nam države zaista vjerovao da smo posebni,i u svojoj posebnosti neranjivi. O,koje li prevare! Jako dobro,djevojko.