Ili žena ili sin

Malo o uvjerljivosti što svaku priču čini vjerodostojnom i čitatelju bliskom: u ovoj priči nema nikakve logike da žena nije ispričala suprugu koliko joj je težak bio porod jer prije toga nije ni na koji način naznačeno da između njih postoji neki sukob. Autor kaže: " Doista: sve je u njezinu životu bilo postavljeno na svoje mjesto. Bez sumnje bi se svaka mlada žena u njezinoj koži osjećala sretnom i ispunjenom." Razvidno je, dakle, samo to da muž i njegova obitelj žele muškog potomka, nasljednika. Druga je nelogičnost ta da je glavna sestra izjavila ono što je izjavila ("Da je moj suprug postupio kao on tada, mislim da bih mu teško oprostila – reče sestra."). Halo! Da je to "izlajala" neka mlada neiskusna bolničarka, hajde, no nije glavna sestra bolnice došla do tog mjesta bez veze. Onaj tko imalo poznaje bolnički sustav zna da su to žene s velikim iskustvom, nema šanse da joj se dogodi takva glupost (i još na tom odjelu). Na kraju, potpuno je neuvjerljiva ženina konsterniranost postupka muža. Pa ja malo poznajem majki, a znam ih jako jako puno, koje svoj život ne bi dale za vlastito dijete. A ako bi ona tako postupila, što je težak ali logičan izbor, onda bi svakako trebala razumjeti postupak svojeg muža. Sve ovo pada u vodu ako ćemo prihvatiti da se tu radi isključivo o sinu nasljedniku i sebičnosti muža/obitelji, no onda opet nema nikakve logike tvrdnja autora da je u njenom životu sve bajno i krasno. Da, priču jest napisao Miro Gavran, ali je - neuvjerljiva. Meni.