Američki dizajner Nigel Holmes, urednik "Time Magazinea" u kome je počeo raditi 1977. godine i u kome je proveo 16 godine na poslovima grafičkog uređivanja i ilustriranja, boravi ovih dana u Zagrebu. Kao gost "Večernjega lista" održao je predavanje za grafičare, novinare i urednike našega lista i prenio im djelić svoga bogatoga iskustva. Prije današnjega predavanja, koje će se održati u 18 sati u Udruženju hrvatskih arhitekata (Trg bana Jelačića 3) u organizaciji Hrvatskoga dizajnerskoga društva i "Večernjeg lista" a namijenjeno je zainteresiranim dizajnerima, arhitektima i umjetnicima koji se bave grafičkim dizajnom, razgovarali smo o njegovu radu i značenjskoj grafici (Explanation Graphics".
Podsjetimo, Holmes je 1966. godine diplomirao na londonskom Royal College of Art. U Londonu je kaasnije imao i svoj studio za dizjan, a 1977. na poziv Waltera Bernarda iz časopisa "Time" otišao je u Ameriku gdje je radio kao grafički urednik. Nakon 1994. godine pokrenuo je vlastiti dizajnerski studio. Područje njegova interesa povezano je uz probleme vizualnih komunikacija gdje se za novinske potrebe ilustriraju brojne tablice s podacima, dijagrami, karte kao i svi oni "dosadni" i vizualno neatraktivni manje-više tehnički podaci koje grafički dizajner mora oplemeniti i učiniti zanimljivima za širok krug čitatelja. Danas radi za tvrtke Apple, GM, Holyday Inn, Sony, Nike, Visa i dr., a nastavio je surađivati s listovima "Times", "Harper"s), "Bussines 2.0", "The New Yorker". Napisao je šest knjiga o informacijskom dizajnu, popularnu knjižicu o internetu za "vrlo zaposlene ljude", a trenutačno radi na projektu vizualnog prikaza funkcioniranja američke vlade.
Prelistali smo Holmsovu knjigu "Designer"s Guide to Creating Charts and Diagrams". Primijetili smo da je svaka ilustracija napravljena vrlo studiozno, od slobodnog crteža do kompjutorskog završetka. "To je moja vrlo stara knjiga", komentirao je dizajner, "izašla je 1984. godine".
Crtež je vrlo važan segment Vašega rada? Vaše razmišljanje je crtačko, sugerirate kako računalo ne može zamijeniti umjetnički crtež?
- Ja sam ponešto "staromodan", Old Faschion Man. Dugo sam vjerovao kako je crtanje bitan dio izobrazbe grafičara, koje im pomaže da ostanu grafičari umjetnici. Ja uvijek radim crteže slobodnom rukom, a da često i ne razmišljam o tome što činim. Uživam stvarajući. Prvo napravim grubu skicu koju kasnije nadograđujem. Skeniram te crteže na ekran te ih u kasnijim fazama obrađujem.
Što se sada događa s ilustracijama u novinama?
- Želio bih da i čitatelj uživa u stranicama koje mu nudimo. Novinske stranice moraju imati uravnotežen omjer teksta i crteža, ilustracija. Grafika na vrhu stranice uvijek će jače privlačiti čitatelja. Bitan je kontekst, kao i sklad grafike i teksta. Posebno mi je drago ako mi uspije uključiti u rad nešto što baca novo svjetlo na priču. No to se ne može učiniti baš svaki dan, nije ni potrebno. Povremeno se ipak mora napraviti, da čitatelj lakše može shvatiti o čemu je riječ, da uspijemo prodrijeti u njegove misli. U informacijama koje objavljujemo ponekad je uključen i stav ilustratora. I tu je opasnost. Svojedobno sam ilustrirao porast cijena nafte koje je nametnuo OPEC - grafikon u glavi muškarca s maramom. Danas to ne bih napravio jer bi me proglasili rasistom. Čitatelji moraju razumjeti kompletnu informaciju, kombinacija riječi i slike vrlo je bitna. Novi su standardi za sve suvremene magazine koji su vrlo utjecajni. Prošle godine radio sam vrlo jednostavno, za razliku od nekih grafičara koji su se služili gomilom specijalnih efekata.
Za najjednostavniji grafikon umjetniku treba ostaviti dovoljno vremena da se dobro napravi. Umjetnika i ilustratora urednici često zovu u zadnji čas, od njega se očekuje da iz "čarobne kutije" izvuče rješenje. Potrebno mu je ostaviti dovoljno vremena da bi se uputio u temu.
Ovo, 21. stoljeće bit će sasvim vizualno stoljeće, okrenuto svim vidovima vizualnih umjetnosti? Je li se nešto promijenilo nakon terorističkog napada na New York 11. rujna prošle godine?
- Mnogo toga želi biti "vizualnije". Novinari moraju biti "vizualniji", ne samo umjetnici. Vi kao novinar pišete, ja crtam - mi moramo surađivati. Mi smo dio tima, moramo surađivati s drugima. U jednom razdoblju blagostanja "Time" je imao mnogo boje na svim stranicama. Ne trebate uvijek imati boju na cijeloj stranici. Nije potrebno koristiti previše boja. Mislim da se sada cijeni drukčija estetika. Ljudi u magazinima puno ozbiljnije doživljavaju čitatelje. Oni žele informirati, zainteresirati čitatelja, umjesto da mu novinari serviraju smiješnu stranu, nešto što će zabaviti. Ne trebaju ni prevelike grafike. One moraju biti odmjerene. Ponekad je dovoljno da imate samo male ikone, piktograme, znakove na stranici koje će čitatelji raspoznati. Nakon 11. rujna mogli ste primijetiti koliko su ljudi mnogo čitali novine. Bili su gladni vijesti, informacija, željeli su biti informirani na najneposredniji način.
Imate li poruku za mlade dizajnere, grafičke dizajnere koji će raditi u novinama?
- Nemam jednu veliku nego mnogo malih poruka za njih. Prvo, veoma je bitno obrazovanje za mlade osobe. Žao mi je što mladi danas ne cijene pretjerano povijest i ne osvrću se na ono što su drugi učinili u prošlosti. Tridesetih godina u SAD bilo je u "Fortune Magazinu" sjajnih informacija o grafici. Prekrasno, ljudi su se divili. Moja poruka je - pogledajte unatrag, razmislite. Osvrnite se na prošlost jer i grafika ima svoju povijest, ne predugu, a vi ste dio kontinuiteta. Pokušao bih čitati što je više moguće. Umjetnik mora biti obrazovan, dobro surađivati s urednikom, da bi kao kreativac mogao tumačiti i iskazati svoje mišljenje, od politike nadalje. Ipak mislim da je najbitniji savjet - morate uživati u onome što radite. A to proizlazi iz toga da morate znati što radite.
Osim Mirka Ilića, imate li u New Yorku kontakte s nekim drugim hrvatskim dizajnerima?
- Među mojim suradnicima bio je i jedan mladi Hrvat Nino Telack (Telač). Izuzetan je asistent. Ne voli koristiti računalo. Kad je i "Time Magazin" dobio računala, bilo je radnika koji se nisu brzo mogli priučiti na njih. I jedan od menedžera bio je hrvatskog porijekla. Mogao sam se s njim dogovoriti s vrlo malo riječi o ilustracijama, dijagramima. Uglavnom, pitate li me što činiti s računalima - neki će se ljudi morati specijalizirati, neki ne. Govorimo o nekim specifičnim područjima grafičkoga dizajna, o detaljima. Pitate li me za Mirka Ilića, mogu reći samo nekoliko riječi o njemu - on je velik ilustrator. On je vrlo poštovan ilustrator. On je veliko ime.
Razgovarala Dorotea Jendrić
Otvori KEKS Pay
