Gorući Budha

"Ako je priča dosadna i nezanimljiva treba je napisati u aoristu." (Siddhārtha Gautama)

Upitao bih gosp. Štambuka: što znaći čitati? Što dobijemo godinama buljeći u slova, riječi rečenice ? Jesmo li samo načitani ili smo još nešto izučili? Jer nitko ne izdaje diplomu za čitanje , ne cijeni onoga koji je maltene institucija--ija-- umjetnik kao i književnik, govorilo se još u doba Dioklecijana Ako stoji da za napisati knjigu, književno djelo , treba pročitati tisuću knjiga i da je čitanje kreativnije od pisanja onda je pitanje na mjestu , što stoji u gornjem kontekstu. A nije li to nagrada za životne boli ? Jer kako stoji na ulazu u aleksandrijsku biblioteku natpis'' APOTEKA ANIMA'', Ili ti lijek za dušu. Ako je i samo to nije malo: statifakcija za žrtvu koju stravstveni čitči dobrovoljno podnose. Pa , zavisno od literature koju preferiramo , u diskusijama se snalazimo kao riba u vodi . Možda smo ponekad i dosadni auditoriju koji nam želi parirati , a da nema pojma o čemu se u diskusiji radi Taj , meni osobno ide na živce , jer neke pojmove ne razumije, , ništa nije pročitao od autora o kojima se raspravlja. Neke autore stavlja u prvi plan , mada to ne zaslužuju. Staviti Aralicu ispred Krleže previ je nonsens. Mlada generacija mi se nudi. No ja jošuvijek tretiram klasiku u književnosti, filozofiju od Platona , Sokrata do Kante, Hegela do egzistencijalista . Iz korpusa mladih snaga jedino me Miro Gavrana iritantno dira, zaokuplja . I vrijedilo je dati truda pročitati njegove četiri drame . Knjiga mi već danima stoji na dohvat ruke. H

Po autoru knjiga nosi naslov po prvoj drami: ''Ljubavi Georga Washintona i druge drame''. U drami '' Ljubavi Georga W. '' doznajemo tko je bio jedan od pokojnih američkih predsjednika. Bio je prevarant, pretvarao se , u ljubavnom trokutu izmedjuutu izmedju njega, žene Marte i ''ljubavnice ' Silvije.' Da mu nije bila ljubavnica u pravom smislu te rijeći nakon njegove smrti Marti otkriva Silvija . Priznaje joj da je'' žudjela za njegovim dodirom , poljupcem , za nježnošću , a on je u tim trenucima mislio na tebe, samo na tebe .'' Što je za nevjerovati: godinama su bili u fiktivnoj vezi, a da to Marta nije znsla. Za nevjerovati je , jer se to dogadjalo u Virginiji, kad je Georg imao 45 g., a Silvia 34. 18oo. godine. U tim godinama kažnjkavati sebe u onome najboljemu čime je priroda podarila čovjeku ekstremni je mazohizam . No kad znamo da je G.W. bio političar, predsjednik SAD-a jasno nam je da za njega i takove ne vrijede aršini kijima se mjere postupci obićnih smrtnika. Ovaj slučaj bih protumaćio ovako: Nije bitno što ja , Georg patim, rješavam se sladostrašča, već je bitno da ga se i njh dvije rješavaju, mada nisu znale zašto. Fascinantan je rezgovor izmedju žrtava , bez njegova prisustva . Otišao je na onaj svijet a da ni Marti ni Silviji nije otkrio zašto im je to radio. Po meni: to može samo političar. Zar ne? U ''Antigoni'' doznajemo da od kako je svijeta i vijeka politika likuje nad žrtvom . Da je tome tako vidjet ćete iz samo nekol