• Znate li da je BBC prije nogometne utakmice Engleska – Hrvatska kao najavu emitirao prilog u kojem je Hrvatska najavljena preko Vaše glazbe i Vas kao najpopularnijeg hrvatskoga glazbenika, a usporedno Engleska posredstvom svoje velike zvijezde Davida Beckhama?
Znam za to, ali nisam gledao. Rekli su mi prijatelji. Ne znam kakvu su vezu našli između mene i nogometa, ali je ugodno čuti. I uvrstili su mi dva spota, što je najljepše od svega...

• Već se priča da je Vaš dvostruki CD “Acoustic:electric” uz album “Live in ZKM” Parnog valjka jedan od najboljih domaćih albuma snimljenih uživo svih vremena. U oba slučaja glazbeni producent bio je Marijan Brkić Brk, gitarist u Vašem bandu. Kako je ploča snimana?
Zapravo, snimali smo velik broj koncerata i kasnije strpljivo preslušavali sve snimke, tražeći one na kojima nema zvučnih “iznenađenja” poput zvonjave mobitela, pucanja petardi i slično. Bilo je stvarno puno odličnih izvedbi i puno odlične atmosfere, ali bio je to i vrlo velik posao, a Brk je sve strpljivo radio od početka do kraja. Onda smo napravili zajednički izbor, izabrali pjesme u kojima svi pojednako dobro zvuče. Ova ploča, “Acoustic:electric” draga mi je zbog ideje, zbog ta dva CD-a, koji nisu puki izbor hitova, nego su podijeljeni u dvije fine skupine pjesama, koje će svaka za sebe naći svoje ljubitelje.

• Zašto ste album podijelili na dva diska – akustični i električni? Mnoge pjesme su ovdje u potpuno novim verzijama?
Album je sniman u tri zemlje, Sloveniji, Hrvatskoj i BiH. Na albumu se mogu čuti golemi prostori poput sarajevske Zetre i pulske Arene, do malih prostora kao što su Dioklecijanovi podrumi u Splitu ili zagrebački “Gavella”. Na nekim mjestima čuje se 15.000 duša, a na nekima sve skupa dvjesto. Od potpuno intimne atmosfere do stadionskog mainstreama. To je specifičnost ovog albuma, koja se očituje na ta dva diska
Na Acousticu su baš ti mali prostori, mali teatri, gdje je sve bilo unplugged, držali smo se organskih akustičnih instrumenata, uz izuzetak Hammonda i klavira. Sve pjesme su u novim aranžmanima, negdje su čak promijenjeni tekstovi. Electric je, pak, nešto što je dugo prosijavano, to su pjesme koje su nekoliko zadnjih godina zaživjele na pozornici. Dosta sam dugo mislio da nemam pravo mijenjati nešto što ljudi već poznaju. Onda sam čitao kako je Bob Dylan rekao da pjesme nisu spomenici. I to me spasilo. Shvatio sam da uopće ne moram biti rob ovoga što sam napravio i da mogu to ozbiljno mijenjati.



• Na ploči ovaj put nema poznatih gostiju, sviraju samo glazbenici iz Vašeg stalnog sastava?
Sviraju moji istomišljenici. To su glazbenici koji dijele moj osjećaj za muziku. Dok nas veseli zajednička svirka, svirat ćemo zajedno. Slušatelji će osjetiti koliko volimo to što radimo. A svatko ima svoje osobine i sjajno je kad nam se poklope. Moje je iskustvo da dok me veseli to što radim, sve mi dobro ide. Ali ne i kad počnem razmišljati... Pored svih životnih obveza pozornica mi je jedini azil. U muzici samo spašavam živu glavu od svakodnevice, ako se mogu tako našaliti. Dok gori ta vatra u meni, drugih ambicija nemam. Volim čitati knjige o poznatim umjetnicima i možda su to najbolje definirali upravo članovi U2 u knjizi “U2 o U2” koji kažu “svašta smo radili da ne izgubimo zalet”.

• Možete li nam malo opisati svoj odnos s ocem, Ljubom Stipišićem, koji je i sam vrhunski glazbenik i skladatelj?
Ja sam u svom djetinjstvu upijao sve ono što je moj otac radio, ali nikad nismo bili u takvom odnosu da mi je nešto nametao i da me učio glazbi. On mi je našao dobrog profesora za klavir i gitaru, ali sam dosta radio i kao samouk. Kad smo zajedno, uvijek pričamo o svakodnevnim obiteljskim stvarima, a ne o poslu i sceni.

 • Kako gledate na nedavne istupe Miše Kovača, koji je ironično govorio o Vašem nadimku?
Mišo je za sve nas velika legenda. Ustvari, mogao bih ga slikovito opisati kao trofejnog sportaša, nekog starog boksača koji je osvojio najviše pehara, najviše prvenstava i gdje god dođe svi mu plješćemo, jer nam je drago što je još među nama... I ne uzimam mu za zlo što priča...
 
• Kojeg biste glazbenika izabrali u svoju idealnu ekipu?
(Nakon kratkog razmišljanja) Ima ih više. Najprije bi to bio Nikša Bratoš, sjajan umjetnik i čovjek. S njim mogu sve. I isto tako Marijan Brkić i Vlatko Stefanovski.

• Po legendi Jimi Hendrix se nigdje nije odvajao od svoje gitare. Imate li Vi takav odnos prema svojim glazbalima?
Vlatko Stefanovski je baš takav! On nikamo ne ide bez gitare. A ja imam klavir, imam i piano, doma, kod punice, čak i u puničinoj vikendici. Svuda imam i akustičnu gitaru, ma imam ja dosta instrumenata koje volim. Drag mi je i moj “martin” bas. Volim i danas iz nekog svoga gušta na svakoj ploči malo zasvirati na gitari.



• Kako skladate pjesme? Imate li kod kuće neku bilježnicu punu zamisli i skica?
Ne, nemam nikakvu hrpu pjesama. Uvijek najprije nastane melodija, a onda radim tekst. I postoje određeni ciklusi kad vam ide. Mora se poklopiti sto stvari da bi nastala dobra pjesma. Ali uvijek radim određenu ploču kao neku cjelinu, koja ima svoju dušu i svoj život.
 
• Koga od domaćih glazbenika volite slušati? Tko su Vaši favoriti?
Mislim da u različitim stilovima glazbe postoje ljudi koji su je kod nas uspjeli napraviti na europskoj razini. Tu mislim na Urbana i 4 u rock muzici, kao Bare koji je s Majkama imao fantastičnih radova. Sa zanatske strane Parni valjak bio je band na europskoj razini, a glas svjetske klase je Oliver. Tu su i Let 3 kao neka punk rock provokacija i teatar. Oni su potpuno jedinstveni i nitko sličan ne postoji na toj razini kvalitete.

• Hoćete li i dalje surađivati s Oliverom? Nedostaje mu Zdenko Runjić.
Zdenko nedostaje svima nama. A s Oliverom ću sigurno i izvjesno surađivati još dugo. To želimo obojica.

• A Goran Bare? I s njim ste surađivali! Ili s druge strane TBF?
U jednoj knjizi ruskog pisca Leonida Andrejeva priča govori o biblijskom Lazaru, koji ustane iz mrtvih. Lazar je volio sunce, ali ga je poslije teško grijalo... Zato što je bio s druge strane! Bare me svojim stihovima podsjeća na tu priču, on je spiritualan, drukčiji od drugih. Ali ako mene pitate, Bare na svom albumu “Izgubljen i nađen” ima tri pjesme koje su izuzetno duhovne!  TBF su za mene sasvim drukčija fascinacija. Mogu razumjeti sve što radi bilo koja svjetska skupina. Ali ono što rade TBF-ovci to mi je neshvatljivo! Kao da su s drugog planeta, iz drugog svemira... TBF su posebni u svom stilu, način na koji pišu stihove jednostavno je neponovljiv.

• Tko su Vaši ljudi, kome je namijenjena Vaša glazba? Za kakvu publiku pjevate?
Moji su ljudi oni koji imaju svoje ja, koji imaju svoj karakter, koji su sami našli svoje omiljeno štivo, koji su sami nešto otkrili, sami odlučili. Koji misle. Moja je muzika jako univerzalna, interesi mi nisu uski. Uvijek sam volio sve što je imalo energije u sebi. A sad je sve sjelo na svoje mjesto.  

• Imate li uopće vremena za humanitarni rad? Što znači biti veleposlanik UNICEF-a?
Velika je to čast, ali i obveza. Radim dosta na tome, gotovo tri četvrtine mojih koncerata su humanitarni, a samo jedna četvrtina je komercijalna. I drugi glazbenici su u nas stalno na nekim humanitarnim nastupima. A to ipak nije prirodno, ima i onih drugih koji mogu pomoći. Ma Hrvatska je dovoljno moćna zemlja da sama sebi može pomoći, ali je frustrirajuća situacija da za sebe ne čini gotovo ništa. A ima toliko anonimnih milijunaša koji bi se trebali uključiti u te akcije i tada bi nam svima bilo puno lakše.

Premium sadržaj

8

VEČERNJI OTKRIVA DOSAD NAJVEĆI SIGURNOSNI PROPUST

Iscurili osobni podaci vlasnika svih registriranih vozila u Hrvatskoj

Video sadržaj

9

DVOSTRUKA KRUNA

UŽIVO Veliko Dinamovo slavlje! Ludnica na Trgu. Tisuće navijača u glas pjevaju s igračima

Video sadržaj

20

Ovo nitko nije očekivao

VIDEO Manekenka se pojavila u haljini s motivom Isusa Krista, nastala nova drama u Cannesu

Uvriježeno mišljenje

Prestanite vjerovati u najčešće zablude vezane za hranu iz limenke, studije potvrđuju upravo suprotno!

Globalni pothvat

Ideja učenice od devet godina oduševila poznati hrvatski brend: Njezin crtež osvanuo na njihovoj ambalaži!

17 njemačkih bogataša privatnim zrakoplovima sletjelo u bosanski ‘grad milijunaša’