Kada je u Teatru &TD radio predstavu “Born to Please”, redatelj Saša Božić poprilično je iznenadio publiku jer četvero njegovih junaka tamo samo pjeva. Sada je, radeći na svojevrsnom nastavku te predstave, u ZKM-u opet “zeznuo” prisutne. Svi su, naime, očekivali da će se u predstavi “Folk Acts” pjevati, ali tamo pjesme, tj. narodnjaka ima samo u naznakama. “Folk Ackts” je priča o izvedbenim umjetnostima, ispričana geldana kroz dvije prizme: jedna je ona glumice (odlična Nataša Dangubić), a druga kafanske pjevačice (Višnja Vitas, kojoj je iskustvo iz kafane očito dovoljno da sasvim pušteno prihvati i kazališnu rolu).
Dekonstrukcija mitova
Predstava je autorski projekt redatelja Saše Božića i koreografkinje Petre Hrašćanec, po njihovoj definiciji: performance za glumicu i kafansku pjevačicu. Njih dvije ovdje doslovno preispituju jedna drugu: kako se pripremiti za nastup, kako se boriti s tremom, kako doći do publike, kako u ljudima izazvati emocije... U svakom od tih “okršaja” glumica je ta koja gubi. Ona komplicira, ulazi u likovi, ima autorski tim... Ne razumije svijet u kojem je sve jednostavno, gdje ona druga, dođe i pjeva, zna što tko želi, a oni plaćaju.
Autori predstave kroz tu svojevrsnu (jednosatnu) fugu o uzvišenoj i nevrijednoj umjetnosti zapravo dekonsturiraju mitove – one o teatru i one o narodnjacima.
Suprotstavljene a bliske
Djevojke na sceni (igra se na improviziranom podiju u predvorju ZKM-a) doslovno rastavljaju samu scenografiju, odnose dijelove. Na kraju ostaju same na praznom prostoru, pod jakim svijetlom... suprotstavljene jedna drugoj, a opet nevjerojatno bliske. Jesu li to i kazalište i narodnjaci? Autori pokazuju kako izvedbene umjetnosti počivaju u očima promatrača, u njihovim očekivanjima. Ovdje nema dobrog, lošeg ili boljeg, samo jedna glumica (često na rubu živčanog sloma) i jedna pjevačica (koju je iskustvo učinilo flegmatičnom) koja rade svoj posao. Publika je ta koja tom poslu dijeli epitete i predznake.
