Čini se da su glazbene biografije žanr koji je najviše na udaru kritika i kritiziranja. Ako glavni glumac previše sliči na zvijezdu koju tumači, može ne valjati jer onda ispada da film nije donio ništa originalno i da nema te redateljske igre i glumačke razigranosti koja ga razlikuje od dokumentarnog filma. Ako je film previše otišao u slobodnu interpretaciju, ne valja ni to, jer svi veliki obožavatelji glazbene zvijezde o kojoj je film mogu komentirati kako to-i-to nije bilo tako. Koliko je samo kritika primila "Boemska rapsodija" jer Rami Malek, prema nekima, nije dovoljno karizmatičan da bi bio Freddy. Ili kako je s druge strane lani mlađahni Timothée Chalamet bio sjajan Bob Dylan, ali film majstora ovog specifičnog žanra Jamesa Mangolda svejedno nije polučio ni efekt ni uspjeh kao njegov "Hod po rubu". Glazbenim biografijama jednostavno se teže praštaju bilo kakve pogreške.
S jednako naoštrenim nožem dočekan je i film Scotta Coopera "Springsteen: Izbavi me iz ništavila", koji je ovaj tjedan imao svoju svjetsku premijeru. Što je veća zvijezda, veća je i trema kad se želi ispričati životna priča. Još ako je zvijezda, kao što je slučaj s Bossom, živuća, pritisak je veći. Ova priča, naravno, nije mogla ispričati cijelu priču jedne od najvećih rock ikona ikad. I to se pokazalo kao mudar potez. Jer, prepričati cijeli život koji je i sam Bruce opisao u svojoj autobiografiji iz 2016. "Born to Run" u filmskom formatu bilo bi nemoguće. Umjesto toga, u "Izbavi me iz ništavila" fokus je na stvaranju jednog od najfascinantnijih, najmračnijih i najintimnijih albuma koje je Springsteen snimio. Riječ je, naravno, o "Nebraski".
Album je to u kojem kao da je ispljunuo svoje najveće traume, a to je odrastanje uz agresivnog oca alkoholičara, a koji je – kako je i sam Springsteen u svojoj autobiografiji naveo – inspiriran i mračnjaštvom koje je pisanom riječi donijela Flannery O'Connor, a koja se eksplicitno nekoliko puta spominje i u filmu, i prigušenim nasiljem filmova Terrencea Malicka. I upravo je atmosfera "Nebraske", prisjećanja na mučno djetinjstvo i borba s vlastitim demonima okvir unutar kojeg se odvija radnja Cooperova uratka.
S tom mišlju, "Izbavi me iz ništavila" poprima i univerzalne obrise jer na suptilan, isprva gotovo neprimjetan način govori i o depresiji s kojom se Springsteen već desetljećima bori. Možda je čak jači kao film koji progovara o traumama, obiteljskim odnosima, mentalnim poteškoćama, bježanju od sebe nego što je film koji prikazuje život Brucea Springsteena. Čak je više i film o "Nebraski" nego o autoru albuma. Fokus na intimnim trenucima stvaralačkog procesa i unutarnjim borbama čini film univerzalno relevantnim, čak i za one koji Springsteena ne poznaju, a upravo ta emocionalna iskrenost i dubina čini Cooperov uradak dobrim filmom, no ne i sjajnom glazbenom biografijom.
Otvori KEKS Pay
