Samo mjesec dana nakon što je talijanski film “Gomora” Mattea Garronea
trijumfirao na dodjeli nagrada Europske filmske akademije, pobijedivši
u pet kategorija (uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij),
u četvrtak navečer u Cinestaru imamo i njegovu hrvatsku premijeru. Tajming nije
mogao biti bolji, ali, nažalost, filmu se teško može predvidjeti
zapaženiji uspjeh u domaćim kinima. Naime, sve ono što je privuklo ne
samo vjerojatno glasače Europske filmske akademije nego i članove
prošlogodišnjeg canneskog žirija koji je “Gomoru” nagradio Grand
Prixom, stoji na putu njegovoj komercijalnosti.
Naime, premda se film bavi talijanskom mafijom, mafijaši u filmu daleko
su od zalizanih “digića” kakve srećemo u glamuroznim američkim
filmovima i TV serijama ili reklamama. Razlog je tome jednostavan.
Sudeći po filmu, talijanski mafijaši, posebice oni iz Napulja i njegove
okolice koji se prikazuju, najmanje su ispeglani kao Al Pacino, a puno
više odišu sirovim turskim, balkanskim štihom koji daje poseban,
ironično se može reći “art” ton filmu.
Naziv filma ima očite biblijske asocijacije, ali jednako se poigrava i
nazivom stvarne napuljske kriminalne skupine Camorra za koju se na
odjavnoj špici tvrdi da je smaknula četiri tisuće ljudi (svaki treći
dan nekoga) i da bi hrpa kontaminiranog kancerogenog smeća koje odlaže
u okolici grada bila dvostruko viša od Mount Everesta.
Film panoramski prati pet usporednih priča o pojedincima koji bi
željeli postati njihovi članovi ili misle da ih mogu igrati. Dubina i
psihologizacija u filmu su žrtvovani pred kaotičnim prepletanjima priča
u kojima katkad i nije lako pohvatati sve konce, ali već uvodna scena
pokolja u salonu za uljepšavanje koja nema nikakve veze s kasnijim
događajima pokazuje da je Garrone svjesno radio film koji računa na
dojam i emocije, a ne toliko na razum i analitičnost. I tu je
poprilično uspio.
KINO U četvrtak navečer hrvatska premijera 'Gomore', europskog filma godine
