Mnogi su se ovih dana prisjetili da je u povijest Zagrebačkoga kazališta lutaka upisano i jedno strano ime - Tilla Durieux. Kako bi se naša zaboravljiva sredina podsjetila da je tu negdje u blizini šivala svoje lutke i kostime za lutkarske predstave u prvim godinama djelovanja Zagrebačkoga kazališta lutaka velika njemačka glumica, postavljena je na scenu predstava dramatičara Slobodana Šnajdera "Draga Tilla Durieux". A s mnogo topline vizualnu priču o lutkarici Tilli i ženi prepunoj emocija ispričala je autorica predstave Kruna Tarle. Predstava je već odigrana i na njemačkom jeziku u kazalištu u Leverkusenu u Njemačkoj. Još jedna izvedba te zahtjevne predstave za odrasle bit će u petak 10. prosinca u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu lutaka.
U glavnoj ulozi njemačke glumice blistala je glumica Mira Bosanac, članica ansambla ZKL-a. Balansirajući između pjesničkoga lika Heinricha Heinea vještinom se istaknuo Siniša Miletić. A u spretnom i zahtjevnom igranju s velikim realističnim lutkama publiku su oduševile Marina Kostelac i Matilda Sorić, te Luka Peroš, kao i svirač Nenad Brkić.
Tilla iz zagrebačke Jurjevske ulice
Njemačka glumica Tilla Durieux rodila se u Beču 1880. godine kao Ottilie Godeffroy. Svoje umjetničko ime uzela je od bake po očevoj strani. Kao glumica igrala je zapažene role u Muenchenu, Berlinu, Kielu. Kako bilježi Slobodan Šnajder, intenzivno je proživjela "berlinske lude dvadesete", prošla je kroz dva braka, a privlačilo ju je sve što "podiže adrenalin" - letovi balonom, pilotiranje avionom... Godine 1935. uzela je državljanstvo Hondurasa, a dolazak Hitlera u Beč 1938. godine zatekao ju je na jednom gostovanju s kojega je jedva umakla u Zagreb - zrakoplovom. Ostala je bez supruga, Židova kojega su Nijemci odvukli u Berlin, a ona se u Zagrebu povezala s ilegalnim otporom. Njezina unajmljena vila u Jurjevskoj bila je mjesto ilegalnih sastanaka, gotovo pred očima njemačkih časnika koji su također dospjeli u njezinu blizinu. U svojoj autobiografiji "Mojih prvih dvadeset godina" - koju je objavio Nenad Popović, Tilla je detaljno opisala kako je u vrt vile Lubianski gdje je stanovala zakapala, pohranjena u boce - imena djece pohvatane u njemačko-ustaškim pohodima, jer je željela sačuvati makar neki trag o njima.
Dio njezine zagrebačke ostavštine čuva se danas u Muzeju grada Zagreba.
Hommage Tilli i nadljudskoj snazi
- Osjećamo pobjedu što smo postavili ovu predstavu. To je hommage Tilli koja je pokazala svojim primjerom nadljudsku snagu. Ona je kao Njemica u Zagrebu ostala bez svojega jezika, bez svoje kulture. Našla se u složenom položaju, nije znala hrvatski, a bilo joj je važno da makar preko lutaka sačuva kontakt s kazalištem. S druge strane, kao građanka pomagala je da se sačuvaju tragovi na djecu, ratnu siročad, rekla nam je autorica Kruna Tarle, koja popisuje režiju, scenografiju i kostime. Upravo je Kruna Tarle s minimalnim scenskim rekvizitima kao što je platno, kartoni, kovčezi i nešto malo namještaja, pokazala kako se mijenjaju kazališne slike.
