Dobro došli u stvarnost, dragi studenti i umjetnici u nastajanju
Posljednja izvedba sveučilišne koprodukcije vizualno je bila siromašnija i bez prijevoda jer je prije predstave otkazao projektor
Komentari 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kao prvo, nisam siguran da bas "neprikladan ambijent ... zavodi na spektakularizaciju u duhu današnjeg vremena". Stvar nema veze sa prostorom već režijskom idejom a ona je, kao što se vidi, g. Pofuku posve transparentna. Da li je, pak, adekvatnaa libretu, to je posve drugo pitanje koje se može postaviti većini današnjih opernih režija, i u najvećim i najbogatijim opernim kućama. Meni se, osobno, svidjela. S druge strane, ovo djelo, kao što g. Pofuk sigurno zna, ima oznaku "dramma per musica" i dopušta i koncertne, i polukoncertne, baš kao i posve teatarske izvedbe. Jedna od naših najpoznatijih izvedbi (imao sam je zadovoljstvo prenositi za TV Zagreb 1975) imala je praizvedbu na Varaždinskim baroknim večerima. Dirigirao je Lovro Matačić a Orfeja je pjevala Ruža Pospiš. Matačić je potpisao i režiju koja je, neka mi bude dozvoljeno, prema ovoj, bila doista posve - hm, kako da kažem - statična. I ne sjećam se da je bilo tko protestirao. Dapače!