Priča o ruskom slikaru Nicholasu Roerichu s deset predstavljenih slika u studiju Galerije "Josip Račić" koji djeluje u okviru Moderne galerije u Zagrebu više je nego zanimljiva. Mnogima je u nas sasvim nepoznat, a, potražite li podatke o njemu, isplivat će veličanstvena saga o svestranom umjetniku, mistiku, svjetskom putniku rođenom u Petrogradu 1874. godine.
Suradnja s Djagiljevom
Između brojnih slika planinskih krajolika i fotografija planinara sasvim egzotično odjevenih za današnje poimanje ljudi koji sudjeluju u ekspedicijama u područje Nepala, Tibeta i Altaija – kamo je sve išao nakon 1923. godine, pojavit će se podaci o njegovu muzeju u New Yorku, o tome da njegova djela čuvaju brojni ruski i američki muzeji, o crno-bijelim fotografijama obitelji s braćom i ljudima koje je sretao na putovanjima ovaj zaljubljenik u drevne kulture i civilizacije. Slavni Sergej Djagiljev angažirao ga je za izradu kostima i scenografiju baleta Rimski Korsakova “Ivan Grozni“, a kazališni angažman kulminirao je suradnjom za balet “Posvećenje proljeća“ Stravinskoga. Potkraj Prvoga svjetskoga rata pozvan je u SAD, gdje nalazi svoj drugi dom. U Zagrebu je imao izložbu 1934. godine kad je izloženo deset slika koje su potom punih 77 godina “spavale“ dobro udomljene u zagrebačkom muzejskom depou. Zanimljiva je njegova slika “Idoli – Pogana Rusija, staroslavensko groblje” koja je, sudeći po naljepnicama na poleđini, putovala iz Zagreba na mnoge svjetske izložbe. Mislilo se čak i da je izgubljena tijekom Drugoga svjetskog rata, a ona je sada restaurirana i predstavljena u svom originalnom okviru. A kako je završila u Zagrebu? Godine 1932. Roerich je odlučio poslati manje izložbe svojih radova na svjetsku turneju u Rigu, Zagreb, Beograd, Buenos Aires i Prag.
Sjajan simbolist
Suradnju umjetnika sa Zagrebom počeo je ondašnji predsjednik Akademije JAZU Gavro Manojlović, u povodu otvaranja Roericheva muzeja u New Yorku. Od 24 slike, koje je newyorški muzej namjeravao darovati Muzeju kneza Pavla u Beogradu, deset je ustupljeno Zagrebu i tu su stigle 1933. godine, navodi kustosica Dajana Vlaisavljević iz Moderne galerije. Upravo te slike sada pokazuju malo poznate tajne iz galerijskoga depoa. Dobro su očuvane, dijelom restaurirane i pokazuju kako je njihov autor radio sjajne primjere romantičarskog simbolizma u prikazima planinskih krajolika! Čudni su putevi umjetnosti.
