Lijepo je u Klovićevim dvorima, kazala Petra Vugrinec, autorica izložbe “Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine” koja se otvara sutra, da svaki brak iznjedri dobru djecu, a da je produkt 800 godina političkog braka Mađarske i Hrvatske njihova bogata kulturna baština. Izložba, koju je autorski tim jučer predstavio medijima, pruža uvid u dodire na području kulture obiju država od srednjega vijeka do 1918. Unatoč otežanim uvjetima transporta umjetnina iz Mađarske, sve je uglavnom tu, a stigla je i čuvena “Dubravka” Vlahe Bukovca, koja će sada biti prvi put izložena u Hrvatskoj. Upravo soba u kojoj se ona nalazi likovno je i najraskošnija jer tu su i slike mađarskog slikara Mihálya Munkácsya, Bele Čikoša Sesije, Nikole Mašića i Otona Ivekovića kao i Nagodba – ključni dokument iz 1868. kojim je reguliran status Hrvatske u Monarhiji.
– Njime je Hrvatska postala poluautonomna jedinica u Ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije – kazao je povjesničar umjetnosti Dragan Damjanović, jedan od autora izložbe.
Stigao je u Zagreb i Kolomanov prsten, tu je i replika Škrinje Sv. Šimuna iz 14. st., ključno ostvarenje europskog zlatarstva, pa i posmrtni portret Nikole Zrinskog. No zbog korone iz Austrije kasni za nas možda najvažniji eksponat – najstarija hrvatska zastava iz 17. st. Njen dolazak najavljen je za danas, a pokazana će biti sutra na samom otvorenju. Naime, zastave Hrvatske i Dalmacije pojavljivale su se na ugarskim krunidbama od 1527. i krunidbe Ferdinanda I. u Stolnom Biogradu. Od 1563. pojavljuje se i zastava Slavonije. Time se pokazivalo da dijelovi Hrvatske i Slavonije koje nisu okupirali Turci pripadaju Ugarskom Kraljevstvu. Ovu zastavu konkretno grofov sin, palatin Ladislav Nikola Esterházy, nosio je 16. lipnja 1647. na krunidbi Ferdinanda IV. Ta je zastava najstarija poznata zastava Hrvatske, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchestein.
"Time se pokazivalo da dijelovi Hrvatske i Slavonije koje nisu okupirali Turci pripadaju Ugarskom Kraljevstvu." Hrvatska je tada bila u personalnoj uniji s Ugarskom, što znači da od Turaka nezaposjednuti krajevi nisu pripadali "Ugarskom Kraljevstvu". Usput rečeno, Turci su osvajali Ugarsku kao otvorenu kutiju sardina, a na Hrvatskoj su lomili zube, pa su tako preko današnje Mađarske uzduž i poprijeko dolazili i pod Beč, ali npr. Križevce, Otočac, Slunj i dr., koji su im bili puno bliže, nikada nisu osvojili.