Čudesni trubač Sandoval digao Lisinski na noge
Iz Sandovala glazba nezadrživo buja i kad svira klavijature, klavir ili udaraljke, a to što je u stanju izvesti grlom, jezikom i usnama ne zaostaje za trubačkim virtuozitetom.
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Well, shit! Da ne kažem sočnije... još se jednom izvještaj novinara (koga inače cijenim) i moj dojam s koncerta razilaze kao dva posvađana pijanca u trešnjevačkoj noći. Naymekay... bilo je tu dobre muzike, ali daleko više od svega artizma koji je sam sebi svrha, cirkusarija koje je Sandoval nasadio na plemenitu kubansku osnovu da bi postao senzacija na blaziranom tržištu SAD 'i drugdje', tj. u vukojebinama koje se slijepo klanjaju američkom stanju stvari. Po meni, barem 45% posto toga cirkuskog sranja mogao je glatko odbaciti - u korist snažne, ekspresivne, plemenite glazbe. No, kao što zagrebačka publika provincijalno puši estradni šamanizam, tako se i B- Pofuk divi onomu u čemu ja ne vidim nimalo ljepote. De gustibus...