S tri jednočinke nastale po pričama Ranka Marinkovića obilježila je večeras Drama HNK Zagreb sto godina rođenja velikog književnika, svog nekadašnjeg direktora Drame, ali i autora čija su djela obilježila hrvatski teatar u drugoj polovici 20. stoljeća. HNK je priliku dao mladim autorima, a za uzvrat dobio tri posve različita autorska čitanja Marinkovića.
U toj je torlistu najslabiji, ali i najklasičniji, bio sam početa, Karneval u dramatizaciji Ane Tonković Dolenčić i režiji Helene Petković. Ludoj priči o dvije karnevaske povorke kao rezultatu malomišćanskih političkih borbi nedostajalo je onog ubojitog maškaranog veselja i razuzdanosti.
Već drugi dio Prah, u dramatizaciji Tomislava Zajeca i režiji Ivana Plazibata, odveo nas je na melankolični otok, pokazao drugu stranu Marinkovića, onu u kojoj valja jugo, vladaju nostalgija, ludosti i promašene ljubavi. Taj je dio glumom obilježio Milan Pleština kao Tonko plemeniti Jankin.
Najdalje je u eksperimentu otišla redateljica Olja Lozica u završnom dijelu predstave koji je, s dramaturgom Matkom Botićem, nazvala Po motivima novela Ranka Marinkovića, a koristili su ih čak šest. Iz priče koja - gotovo bez riječi - tematizira poniženje, zauvijek ćemo pamtiti rolu Zvonimira Zoričića. Naravno, uvijek se može postaviti pitanje zašto \"istjerati\" rečenice iz djela čovjeka koji ih je pisao nevjerojatno lijepe, ali upravo je ovaj dio predstave definitivan dokaz da se na temelju velikih djela mogu ostvariti prava kazališna čuda. Svidjelo se to nekome ili ne!
>> U znaku vage – Ranko Marinković u očima mladih autora
