Brutalno do bola! Predstava nakon koje se iz kazališta se izlazi s grčem u želucu. Priča je to o nasilju – Roberto Zucco je kriminalac koji bježi iz zatvora i tada ubija, siluje, uzima dječaka za taoca da bi i njega ubio... Ponovno je uhićen, ubije se. Publika, stiješnjena na samu (malu) scenu – na kojoj doslovno nema nijednog komada scenografija – i više nego svjesna da se toliko nasilja rijetko vidi na teatarskoj sceni. I nije to ono uobičajeno koreografirano nasilje, već udarci doslovno pljušte i odjekuju. To su udarci koje “osjećate” i na svojem tijelu.
Nakon takvog teatarskog iskustva nikada se više nećete čuditi priči iz novina i pitati se kako je moguće da otac i majka u Zagreb dođu kćer politi benzinom i zapaliti. Redatelj Ivica Buljan ovu je predstavu napravio u okviru projekta “Eksperimentalna kazališna akademija” pod pokroviteljstvom Europske komisije u suradnji triju kazališta: Novim kazalištem iz Zagreba, Mini teatrom iz Ljubljane i Maladype Színház iz Budimpešte. Svoje je glumce doista tjerao do samog ruba izdržljivosti i sam im “skida kapu”. Uz nevjerojatan fizički angažman ova predstava od svakog od njih traži maksimalnu koncentraciju jer igraju na tri jezika: engleskom, talijanskom i mađarskom.
Naša Senka Bulić sjajna je “Mađarica” iako sav njen glumački potencijal najviše dolazi do izražaja u (talijanskoj) sceni u kojem je majka glavnog junaka. Tu joj je partner Zoltán Lendváczky u naslovnoj ulozi. On je tridesetpetogodišnji Mađar koji u ovoj ulozi dokazuje nevjerojatnu glumačku zrelost jer cijelo vrijeme dvosatne predstave zapravo pleše po tankom rubu koji njegov lik dijeli od karikature nasilnika. On taj rub ni u jednom trenutku ne prelazi i stoga upravo on tjera najviše straha u kosti, u ulozi koja je definitivno vrijedna pamćenja.
Osim njega i Senke Bulić, na sceni su vrlo dojmljivi i Rita Kerkay, Mátyás Lazók, Ákos Orosz, Zsolt Páll i Erika Tankó.
