Bludno
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 5
odlična!
O čemu vi to gospon stari mačak? Dajte se fokusirajte.
Prije svega, zanatski nikako ne prolazi: "Iskočio je iz parka.", jedino ako je silovatelj zaista iskočio iz - parka; meni bi bilo logičnije da je iskočio iz grmlja. Nadalje, rečenica: "Cijelo sam se vrijeme zapravo osjećala kao ljudi koje u autobusu tjera pišati..." je naprosto smiješna, tako bi to formulirala neka učenica četvrtog razreda osnovne škole. Tko tu koga tjera pišati? Ima tu još toga, ali je važno nešto drugo. Danas je tema pobačaja aktualna i imam osjećaj da je priča napisana baš zato, zbog aktualnosti, a ne zbog samog pripovijedanja. Autorica se jednostavno želi svidjeti i nametnuti određenom krugu ljudi; koji je to - zna se, a može se pogoditi i po tome što se radi o ispovijedi iako - ako ovo i jest ispovijed onda Ivana nema blagog pojma o tijeku tog katoličkog obreda/sakramenta. Zaključak na kraju jest da je danas spominjanje krunice, crkve, grijehova i abortusa dovoljno da bi zadovoljilo ciljani krug ljudi, recimo žiri koji čita priče dospjele na Večernjakov natječaj, ali za samu književnost to je, Ivaninim rječnikom rečeno, puno premalo :)
Bolno odlična!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Žensko pismo. Osjećajno, odlično.