Anglofilski tsunami preplavio hrvatski eter

Koliko god bio žestok ovaj komentar, moram se složiti. U hrvatskom radijskom eteru poštujem HR 1 i 3, te HKR. Ovo ostalo je kopija kopijine kopije.

Što bi rekli stari Rimljani - de gustibus. Osobno smatram da ima dosta kvalitetne mainstream glazbe - Shakira i Rihanna, primjerice, ne spadaju pod "robotizirano urlikanje". Također, ne može se baš reći da je npr. "Get Lucky" nakaradni plesni ritam. Unis ili polifono... mislim, što je ovo, zar smo se vratili u renesansu? :)

Mislim da ste promašili temu. Zapravo se autor i ne bavi karakteriziranjem SVEGA što se čuje na engleskom jeziku, već kritizira indolenciju, pokorno sagibanje glave i mirenje s anglo-američkom dominacijom u kojoj ispada da je bilo što strano (čitaj: englesko ili kvazi-englesko) bolje od domaćeg. Ako je netko u hiperboli o urličućim sopranima prepoznao neku njemu dragu pjesmu ili izvođača, u krivu je - radi se samo o vapaju da se podupre razvoj kvalitetne domaće glazbe time što će se puštati na domaćim radijskim postajama ali barem malo više. U protivnom se domaća glazbena ponuda neće razvijati i bit ćemo izloženi samo megapopularnim promuklim kvazi-altima dugih nogu i silikonskih grudi koje izvode pjesmuljke sa zaglupljujućim tekstovima, u kojem nam je slučaju i bolje da tekst ne razumijemo i da se vratimo urličućim sopranima na nematerinjem engleskom.

Ne slažem se ni malo. Iako sam vidno ograničen povijesno činjenicom da je tijekom moje mladosti slušanje strane punk glazbe značilo priznavanje Zapada, demokracije i protivljenje komunističkom totalitarizmu i toga se teško oslobađam, ipak valja priznati da anglo-američka glazba (pogotovo rock, punk, hardcore i eksperimentalni žanrovi da pobrojim samo neke) ima nevjerojatno kvalitetnih stvari, albuma, bandova, pa čak i opusa i poteškoća je u tome što se to ne može čuti na radiju jer naime kako se to veli "to nije radijska glazba". O kakvoći tih i takvih, kaj je pomalo paradoksalno, ne može se svjedočiti slušajući radio, ali može odlaskom na koncert.

"Važan je samo i jedino nakaradni plesni ritam i pjevačko unisono robotizirano urlikanje koje do izlaza dolazi u sve glasnijem ponavljanju visokih tonova koji postaju svrha sami sebi." napisati ovako nešto bilo bi neugodno i pučkoškolcu... ovaj novinar si uzimazima za pravo suditi što je to "urlikanje", što je "nakaradno", što je dobra glazba, a što loša. prestrašno na našim se radio-stanicama može naći svega - od turbofolka do klasike. pa svatko bira što mu odogovara. proglašavati nešto "urlikanjem" pitanje je samo nedostatka dobrog odgoja. najbolje da ovog novinara postavimo za glazbenog komesara koji će odlučivati što je prikladno za slušanje, a što je ne. i da promijenimo ime države u "komunistička republika hrvatska"