Najteži mogući zadatak zadala si je Nina de Gramont; napisati uzbudljiv roman čiji kraj unaprijed zna cijeli svijet. I uspjela je u tome, jer "Afera Christie" (Stilus, urednica Adriana Piteša, prijevod Srećko Jurišić, 129 kuna) govori o famoznih jedanaest dana kada je cijela Britanija tragala za Agathom Christie, kao i činjenici da ona nikada nije željela reći gdje je bila i što se zapravo dogodilo.
No slavna kraljica krimića ipak nije glavni lik ovog romana. Štoviše tu je 'ulogu' dobila ljubavnica njezina muža, a nestanak je iskonstruirala u noći kada joj suprug kaže da je ostavlja. No ta izmišljena priča, ma koliko uvjerljivo zvučala, uključujući i jednu od podepizoda koja sadržava dvostruko ubojstvo u stilu Christie, nije najvažniji dio ovog romana. Ono što ga čini izuzetnim jest način na koji autorica rekonstruira položaj žena u Britaniji u godinama koje su slijedile nakon Prvog svjetskog rata (sve se događa u prosincu 1926.) Iz današnje perspektive šokantno je čitati stavove Agathe Christie, tada već poprilično poznate, ali i dohodovne autorice kriminalističkih romana. Ne samo da njezin suprug i svi koji je okružuju njezin spisateljski rad doživljavaju kao razbibrigu dokone kućanice već se takvom vidi i ona sama. Suočena sa suprugom koji odlazi zbog druge žene i traži rastavu braka, ona je krajnje užasnuta raspadom svog života, jer svoju osobnost gradi isključivo kroz ulogu supruge i majke. I ništa osim toga nije važno.
To je samo jedan od slojeva ove priče koju De Gramont naziva "dobom nestalih žena". Tih godina, naime, nestaju žene koje se ubijaju zbog neželjene trudnoće, nestaju planirani životi onih žena koje uzalud čekaju mrtve vojnike, a nestaju i životi žena kojima institucije, tj. crkva, otimaju djecu jer su rodile a da se prije toga nisu udale. Ono što istinski tjera strah u kosti jesu slične situacije koje kao da se 'valjaju iza brda' našeg vremena, a najviše nas muči pitanje hoće li žene ponovno nestajati zbog kojekakvih "mesara" koji će abortuse raditi umjesto liječnika.
