32. priča: Miroslav Mićanović: Dvorac
Nije se nakon toga približavao šumi. Išao bi uz cestu, pozdravljao prodavačicu u lokalnoj trgovini, mahnuo nekolicini radnika...
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne razumijem, s ovom pričom nešto stvarno nije u redu; mislim da ne bi prošla niti kao školski sastavak slobodne forme u kakvoj trogodišnjoj zanatskoj školi! Upravo me je natjerala na duboko razmišljanje o suvislosti neo-nadrealizma u domaćoj književnosti - "Izletjela je glasna prostorija" - te o kakvoći vina iz "plastičnoga" petolitarskog "kartona"...!(?) A tu je još i zeleni "stojadin", hm... Ima tu još koječega nedorečenog; mislim da je problem u tome što se u nedostatku mašte doslovno izmišlja priča, smjesti radnja negdje u kakvu zabit (G. kotar - Stara Sušica?), itd. Zaista sam od g. Mićanovića više očekivao...