Nakon 15 godina postojanja HHO je u dosad najdubljoj krizi, koja
prijeti osipanjem članstva i zaposlenika, ali i financijskim slomom.
Međutim, ne treba zaboraviti kolika je važnost HHO-a bila prije 15
godina i koliko je taj aktivizam potreban danas.
Možda su različiti oblici kršenja ljudskih prava danas (socijalnih)
drukčiji od onih prije 15 godina (nacionalnih), ali pomoć koju je
pružao HHO potrebna je i služi kao korektiv društva. No osim što brojni
istaknuti članovi i zaposlenici HHO-a napuštaju tu organizaciju za
zaštitu ljudskih prava, sve glasnije upozoravaju i na nedostatak novca.
Međutim, najveći je problem to što vodeća organizacija za zaštitu
ljudskih prava u tranzicijskoj zemlji, u čiju su razinu zaštite
ljudskih prava uperene oči svijeta, nije u stanju privući donatore iz
svijeta. Dakle, HHO je uspio preživjeti osporavanja i neprijateljski
nastrojeno okruženje u vrijeme kad je tek osnovan, uspio je, unatoč
prijetnjama, pomagati ljudima u zaštiti njihovih prava, a danas kao da
mu ponestaje daha i ideja.
No, stječe se dojam da se organizacija koja godišnje pruži pravnu pomoć
u 2000 slučajeva danas više bavi sama sobom nego zaštitom ljudskih
prava. Ruku na srce, dolazak dr. Ive Banca na čelo HHO-a trebao je
označiti novi početak i zaokret.
U nekim pojedinačnim slučajevima zaštite ljudskih prava Banac je
pokazao zavidnu dozu hrabrosti i beskompromisnosti. Ali animozitet
ljudi prema njemu unutar organizacije iz dana u dan raste, a on to
ignorira i zatvara oči pred činjenicama. S druge strane, loše
financijsko stanje u HHO-u, koje je – istine radi – Banac naslijedio,
nije uspio sanirati.
Dapače, po njegovu nalogu propuštene su prijave na petnaestak natječaja
koji bi i te kako donijeli novac. Više je nego očito da ugledni
povjesničar nije vičan financijama, ali je pokazao pravo umijeće te u
kratkom roku odbio velik broj ljudi od HHO-a te stvorio u javnosti
dojam da se HHO bavi sam sobom.
Možda je najbolju dijagnozu stanja u HHO-u dao prof. dr. Nikola
Visković ustvrdivši da se organizacija vodi monokratski, a da članovi
odbora samo figuriraju, uglavnom kao promatrači, dok su čelnici tašti i
netolerantni. U članstvu HHO-a godinama su bili mnogi hrabri,
intelektualno jaki i talentirani ljudi od formata i ugleda.
Iako su bili izvrgnuti i prijetnjama i osporavanjima, nisu odustajali
hrabro upozoravajući na anomalije u društvu i braneći ljudska prava.
Ipak se čini da se HHO nije najbolje snašao u tzv. “mirnodopskom
razdoblju” te da je podjela u organizaciji na one koji bi željeli pomoć
države u financiranju i na one koji financijskom neovisnošću žele
zadržati neovisnost i kritičnost djelovanja vrlo duboka.
U POVODU
Kriza koja prijeti egzodusom
