U prva dva nastupa na Eurobasketu Hrvatska se hrvala s dva najjača suparnika u skupini i ima, rekli bismo, očekivani skor od 1-1. No puno je veći kapital zarađen na tribinama jer su Hrvati nakon pet godina Arenu ispunili zbog košarke i zdušno navijaju. I ne zvižde nakon poraza.
Još da su ih spojili...
Očekivano smo dobili Slovence, a umalo i favorizirane Grke koji imaju najkvalitetniji roster možda i na cijelom prvenstvu. Vidi se to i po tome što im je dojučerašnji NBA igrač Papanikolaou ušao tek u 25. minuti, a odlično krilo Kaimakoglou još i kasnije.
I s takvom Grčkom Hrvatska se dobro nosila bez svoja dva ponajbolja defenzivca (Bogdanović, Tomas) i najboljeg strijelca (Bogdanović). A takvo što taj poraz čini puno manje gorkim. Doduše, ako se Tomas čudesno ne oporavi i Bojan ne dostigne vrhunsku formu, a to će s dvije ozljede u osam dana biti jako teško, naša će realnost biti četvrtfinale. A ostanemo li drugi u skupini, među osam najboljih mogli bismo se namjeriti na prvoplasiranu reprezentaciju iz skupine B, a najveće izglede za takvo što ima Srbija. Doduše, u Berlinu još uvijek i Španjolska ima izgleda biti prvom pa je izvjesno da će naši za prolaz u polufinale morati skinuti neku od velikih reprezentacija.
Ipak, u svoj toj kombinatorici postoji i dobra strana drugog mjesta u skupini, a to je izbjegavanje branitelja naslova Francuza sve do finala. Ako riječ "finale" u kontekstu mogućnosti ove reprezentacije uopće smijemo spominjati.
Na koga god išli, jako je bitno što će Hrvati iz Zagreba ponijeti sa sobom u Francusku, u nokaut-fazu natjecanja. Osim četiri pobjede, bilo bi dobro da ponesu i energiju kojom ih zasad puni domaća publika. Doduše, nije to organizirano navijanje kao kod Slovenaca, ali je onako spontano sasvim dovoljan adrenalinski punjač za sve naše igrače.
Šteta je što će i Makedonci danas izgledati kao organiziraniji navijači nego domaći. No nitko se od organizatora nažalost nije dosjetio da u jedan kutak posjedne po 20-ak tornadovaca, smogovaca, fakina i funcuta pa neka dečki s bubnjevima i gromkim grlima daju ritam srdačnim ali nehomogenim navijačima kockastih.
Hoće li se vratiti Hezonji?
Možda bi uz njihovu pomoć Arena grmjela pa bi to dalo više energije našima. Možda bi ušli oni vrlo važni Simonovi i Hezonjini šutevi. No, tko zna, možda božica Fortuna tom istom hrabrom mladcu Hezonji još na ovom prvenstvu vrati?
– Koliko se nama mora vratiti da se kompenzira sve što smo prokockali posljednjih 10 godina. Kako se Spanoulisu uvijek vrati – pita se kapetan Roko Ukić.
Pred našima su još tri utakmice. Danas protiv Makedonije (21), sutra protiv Nizozemske, pa protiv Gruzije, a za te suparnike naš dosad najbolji igrač Kruno Simon kaže:
– Ne smijemo nikoga podcjenjivati, no odlično smo pripremljeni i imamo snage izvući te tri utakmice.
>>Bogdanović će ipak igrati protiv Makedonije! Tomasa još muči list
>>Hendrix: Simone, dodaj i meni pokoju loptu
Uh,jaka ova grupa gdje je Hrvatska nikad teza.