Fernando Martín Espina (25.3.1962. - 3.12.1989.) zasigurno je najtragičnija osoba španjolske košarke. Živio je brzo, a tako je, nažalost, i okončao. Njegov mladi život – 27 godina – završen je u smrskanoj lancia themi, u koju je bio ugrađen motor ferrarija. Zbilo se to tmurnog vikenda u jesen 1989. Španjolska je izgubila velikog igrača, predvodnika generacije Realovih košarkaša 80-ih godina. Izgubili su čovjeka s velikom karizmom, doduše kontroverznog zbog uobičajene nervoze na parketu. Ali baš zahvaljujući Martinu Real i Furija nizali su uspjehe. Sa svojih 206 cm bio je odličan krilni igrač, s izraženim osjećajem ispod koša, odličnom motorikom i okretnošću.
Bio je svestran, kao dječak postizao je sjajne rezultate u čak pet sportova: plivanju, rukometu, stolnom tenisu, džudu i naravno košarci. Čak pet puta osvajao je medalje za najboljeg plivača Kastilje u svojoj dobnoj kategoriji. Naši ljubitelji košarke prvi put su ga zamijetili 1981. na EP-u u Čehoslovačkoj. Godinu poslije već je bio jedan od glavnih igrača Reala, za koji je već igrao i Mirza Delibašić, a kojega je Cibona pobijedila u finalu Kupa kupova u Bruxellesu. Inače, prije Reala dvije sezone oblačio je dres Estudiantesa.
Prvi je Španjolac koji se okušao u najboljoj ligi svijeta, NBA – 1986. Otišao je u Portland, ali odigrao je samo 24 utakmice, uz vrlo skromnu minutažu, da bi se nakon toga vratio u bijeli Realov dres. I tko zna koliko bi još igrao u kraljevskom klubu da ga tragična smrt nije u tome zaustavila.
Stariji ljubitelji košarke dobro se sjećaju njegovih nastupa protiv Cibone u godinama dominacije našeg sastava u Europi. Uglavnom su naslovi u tiskovinama "vrištali" najavama dvoboja: Dražen Petrović – Fernando Martín. Nisu bili slični igrači, ali zato su bili predvodnici momčadi, glavne zvijezde, košarkaši koji su činili prevagu. Nisu se previše voljeli, ali je postojao respekt. Nekako su se ipak zbližili za vrijeme Draženove sezone u Madridu, vjerojatno zbog toga da ne narušavaju zajedništvo u klubu. Ipak se radilo o dvije jake osobnosti. Taština je dobrano radila kod oba mladića. Nevjerojatno, ali i Fernando Martín i Dražen Petrović završili su ovozemaljske živote na istovjetan način, u prometnim nesrećama.
U reprezentaciji Španjolske igrao je na tri EP-a uzastopno, od 1981. do 1985. Osvojio je srebrno odličje u Nantesu 1983. Ali, ipak, puno veći doseg bilo je srebro na OI u Los Angelesu 1984., kada su Španjolci u polufinalu pomalo i senzacionalno dobili favoriziranu Jugoslaviju, da bi ih u završnom ogledu deklasirali Amerikanci predvođeni nadolazećim Michaelom Jordanom.
>> Dražen je u mraku driblao stolce, a dnevno je pucao 700 šuteva
