I ono malo indicija koje optužba ima u slučaju Nikice Jelavića prikupljeno je na dvojben način ili je obrana poljuljala njihovu jednoznačnost, a i ključni su svjedoci u tijeku procesa mijenjali iskaz. Stoga i treće posve novo sudsko vijeće na tom slučaju očekuje filigranski rad s preciznom sudskom vagom.
Pred njim je uistinu težak posao da naoružano stručnim znanjem presudi savjesno i neovisno o željama javnosti koja će ga, ovisno o navijačkoj skupini, slaviti ili kuditi ako Jelavića osudi ili oslobodi. Želje su jedno, a dokazi i stanje sudskog spisa nešto sasvim drugo.
Nerijetko se negativno, a i pozitivno mišljenje o pojedinim sucima olako kreira, a kao “opinion makeri” nerijetko su oni koji i prije nego što suđenje počne znaju koga, kako i zašto treba osuditi ili osloboditi. Tako je i preksinoć novinarka suvereno izvijestila gledatelje da je ukinuta oslobađajuća presuda “kontroverznog” suca Marijana Garca u slučaju Nikice Jelavića, kao da je prethodno studiozno proučila rad i djelo suca i slučaj Nikice Jelavića, trenutačno pritvorenog u Njemačkoj.
A nije bila nazočna nijednoj raspravi niti je pročitala bilo koju presudu u slučaju Jelavić, a kamoli proučila Garčev rad. Riječ je o tomu da je sudac etiketu “kontroverzni” zaslužio u očito utjecajnom tjedniku kojem je Marijan Garac, tužeći ga zbog uvreda i kleveta, dao priliku da dokažu njegovu “kontroverznost”.
U svakom slučaju, Nikici Jelaviću presudilo je peteročlano sudsko vijeće, što znači da bi barem još dva suca, a možda i svi iz toga vijeća trebali biti “kontroverzni” jer su ga oslobodili. Zašto bi sudac Garac bio “kontroverzan”, a tu etiketu nije dobilo i sudsko vijeće koje je na prethodnom suđenju Jelavića također oslobodilo!? Hrabrost jest osuditi moćnika kad za to postoje dokazi, ali i ne osuditi ga, unatoč tome što to javnost silno želi, ako za to nema dokaza.
