Što je netko moćniji, osjetljiviji je na kritiku. Što bi značilo, prvo, da moć izrasta na poniznosti, pognutim glavama i jeziku za zubima, i, drugo, da je svaka moć, koliko god dojam bio drugačiji, strukturom nalik na mjehur od sapunice.
Jer, da nije tako, kako bi se mogao objasniti fanatizam s kojim su moćni vladari oduvijek progonili sirote autore i najnedužnijih satiričkih tekstuljaka na svoj račun. Bilo bi, primjerice, posve nejasno zašto je moćni jugoslavenski diktator Josif Brozni nemilosrdno proganjao svakoga tko bi o njemu ispričao vic ili bi u birtiji, nacvrcan, odrevao kakvu nepoćudnu pjesmicu.
Kako je s moćnicima u politici, policiji, gospodarstvu, sudstvu, svijetu zabave, znanosti, tako je i s onima u književno-medijskom životu. Skoro će biti pedeset godina kako kao profesionalac nadničarim po novinama i uistinu sam se imao prilike nagledati taštih književnih i novinarskih veličina.
Najosjetljiviji su i tu bili oni najmoćniji (moć su stjecali djelom, ali i političkim položajem).
Takve niste smjeli ni krivo pogledati, a kamoli im što prigovoriti. I najbezazlenija bi se primjedba pretvarala u veliki skandal.
Kako je bilo, tako je i ostalo, a najsvježiji je primjer nevjerojatna lavina reakcija na ni po čemu pogibeljnu impresiju leksikografa Viskovića o sklonosti pisca Jergovića prema Draži Mihailoviću i četnicima. Istina, sam se tobože pogođeni i uplašeni pisac nije oglasio, ali se zato digla cijela njegova, po medijima i ustanovama izvrsno raspoređena sljedba crvenih pera (i zaperaka), u rasponu od čestitog smušenjaka Lovrenovića do novinskog štemera Dežulovića. Zavikaše da je opaki Visković svojom usputnom opaskom, što ju je iz njega u opasnom Vijencu izvukao još opasniji Andrija Tunjić, “ugrozio sam fizički integritet te osobe”, odaslao “poziv na linč i progon” i “prokazao pisca M. J.-a kao nelojalnog pripadnika hrvatskog društva”.
Sam je Visković već konstatirao da Jergović nije nikakva nezaštićena spisateljska ovčica, nego da je vrlo utjecajan, moćan, dobro pozicioniran protagonist našeg književnog života. To je točno, a da bi Jergović zbog svoga umiljavanja četnicima ovdje bio životno ugrožen, to nije ni točno ni netočno, to je jednostavno – komično. Pa u Hrvatskoj je mnogo manje opasno biti proglašen četnikom nego ustašom. Ustaše su ovdje odavno i nedvosmisleno izvan zakona, a četnici, premda još formalno nepriznati, ovdje su oduvijek – da se poslužim Jergovićevim izrazom za Dražu – bili trodimenzionalni: nikako da ih se svede na jedinu njihovu pravu dimenziju, zločinačku.
Znači, ako bi već koga trebalo uzeti u zaštitu, onda su to nedužni hrvatski građani koje moćni Jergović sustavno, iz dana u dan, već godinama, bez ikakvih argumenata, s vrlo utjecajnih medijskih tribina, proglašava ustašama. Zašto baš nitko iz crvene sljedbe koja je skočila zaštiti Jergovića od Viskovića nikad ni “a” nije rekao u korist poštenih ljudi koje bezobzirno etiketira i tako ugrožava njihov štićenik?
Zaštita ne treba moćnom Jergoviću, nego nedužnim Hrvatima koje godinama proglašava ustašama.
Komentara 90
Pa taj Jergović je već osuđen, od Boga.Zato se i sakrio iza neuredne brade kao idol mu Draža.
Ovaj Borić \"sto\" godina živi u njemačkoj demokraciji i još uvijek ne shvaća da nema ništa šokantno u tomu što je Mihailović Jergoviću povijesno zanimljiviji od Miloševića i Tuđmana. Ivici Kosteliću zanimljiv je nacistički režim, kao što su nekim drugimim ljubiteljima povijesti zanimljiviji Duce, Churchill i slični zločinci. Svako ima svoje ljubimce, ali to ne znači da pojedinačni interes istodobno znači i negiranje zločina. P. S. Jergović uopće nije sramota za malu hrvatsku kulturu jer dobrih pisaca imamo na kapaljku. A Jergović je dobar, čak vrlo dobar književnik. To što ima izvitoperene stavove, ne mijenja istinu o njegovoj umješnosti poigravanja riječima. ---- 02.02.2011. u 10:33h gojko boric je napisao/la: Ponovno sjajan komentar Josipa Pavičića.Jergović je \"veliki inkvizitor\" hrvatskoga postkomunizma koji je prema jednoj lucidnoj primjedbe inteligentnog Stipe Šuvara, gori od komunizma . Visković je rekao istinu . Za Jergovića je Draža Mihailović, vođa zločinačkih četničkih bandi, trodimenzionalan, dakle zanimljiv, dok su Tuiđman i Milošević, ( što ? ) valjda jednodimenzionalni. Hrvatska je Jergoviću sve dala, od dobro plaćenoga posla do dobro ugrijane bračne ložnice, a on joj uzvraća pljuvanjem po svima koji ne dijele njegovo jugoslavenstvo. I mene je proglasio ustađšom, dok me ustaše u isti mah nazivaju sinom prvoborca i pristašom neoliberalne \"kumrovečke pkole\", ma što to značilo. Jergović je opasan širitelj govora mržnje .On nije ugrožen , ugroženi su svi oni koje on goebelsovski već godinama napada . Krivi su i oni koji ga \"brane\", a on se nalazi u najvećem mogućem zaštičenom području, zoni kleveta i objeda pod krovom moćnog medijskog carstva njemačkoga neoimperijalizma, izdavačkoj kući EPH-a . Jergović je sramota za hrvatski kulturni život. Da su prijašnja vremena rekli bismo : van s njim . Gdje : u \"mračni vilajet\" ili među \"nebeski narod\" .
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Mila majko,ako je ovaj covjek Hrvat,ja sam Marsijanka! Ovo je po pitanju fizionomije,a o njegovom pisanju mogu sudit samo oni koji doista imaju slobodnog vremena na pretek i veliku dozu antihrvatstva.