Uoči Svjetskog prvenstva u nogometu koje 12. lipnja počinje u Brazilu (i to utakmicom domaćina i hrvatske reprezentacije), ne bi se bilo loše malo i literarno informirati o toj najnapučenijoj zemlji južnoameričkog kontinenta. A to možete ako pročitate ljubavno-povijesni roman Letizie Wierczhowski "Kuća sedam žena" koju je upravo objavila Naklada Ljevak u prijevodu Dubravke Sarić s portugalskog jezika. Brazilska književnica poljskih korijena, rođena 1972. godine, autorica je impresivnog opusa, u kojem posebno mjesto ima baš "Kuća sedam žena", roman koji je preveden na dvadesetak stranih jezika, u Brazilu je bestseler, a doživio je i televizijsku ekranizaciju, pa je tu seriju navodno vidjela i publika Hrvatske televizije. A kako to piše plodna i mlađahna autorica? Pitko, tečno, bez neravnina i zavoja. Riječ je o rijetko ispeglanoj prozi.
Njen opsežni roman bavi se brojnim ženskim sudbinama u vrijeme tzv. Revolucije odrpanaca, stvarnog povijesnog događaja iz burne povijesti Brazila kada su se neki republikanski veleposjednici uz pomoć crnog, žestoko eksploatiranog stanovništva pobunili protiv apsolutističke vlasti brazilskog cara. Središnji lik romana, njegova upravo pa mačistička okosnica je brazilski vojskovođa i političar Bento Gonçalvez da Silva i njegova velika obitelj. Na početku rata, taj ratnik kojemu je u presudnom trenutku uvijek nedostajalo sreće, sve žene iz svoje obitelji, ponajprije suprugu i djecu krije na jednoj udaljenoj hacijendi kako bi ih poštedio revolucionarnih i ratnih previranja. Tako se pod jednim krovom nađu Gonçalvezova supruga, ali i njegove autoritativne sestre s puno djece, među kojima autoricu najviše zanimaju tek propupale, putene djevojke. A kako revolucionarni rat nikako da završi, te žene zatvorene u četiri zida, osuđene tek na molitvu i strepnju, ili čekaju svoje muškarce ili ih pokapaju. I dok majke pokušavaju sačuvati djecu na životu, djevojke se zaljubljuju u stvarne ili izmaštane junake te svaka na svoj način također postaju žrtve surovog, beznadnog rata u koji pri njegovu kraju više ne vjeruje ni sam Bento Gonçalvez, koji ga je i započeo.
Iako Letizia Wierchowski spominje brojne stvarne likove i stvarne događaje iz brazilske povijesti, "Kuća sedam žena" više je ljubavni nego povijesni roman. Povijest tu ipak ima sekundarno značenje. Autorica se ponajprije bavi pomalo idealiziranim ljubavima, pa u toj idealizaciji ponekad i pretjeruje. No, ta njena sociološka i literarna nepretencioznost vjerojatno će privući one čitatelje koji ponajprije vole čitati o ženskim (ali i muškim) neuzvraćenim ljubavnim osjećajima. Vrhunce ljubavnog zapleta autorica je ostavila za ljubavnu vezu između lijepe Manuele i talijanskog revolucionara Giuseppea Garibaldija, koji je dio života doista i proveo u Južnoj Americi. Iako je bila obećana svom bratiću, inače sinu Benta Gonçalveza Joaquimu, ona je izabrala neostvarenu ljubav i do smrti ostala poznata kao Garibaldijeva zaručnica. Roman "Kuća sedam žena" prepun je takvih strastvenih ljubavi, pa će romantičniji, točnije ženski dio čitateljstva vjerojatno uživati u ovoj nježnoj knjizi koja je vrlo rezolutna u razotkrivanju rata, u čemu i jest njena najveća vrijednost. Brazilska autorica stoga nije napisala knjigu punu ideološke strasti, ona je protiv nasilja bez obzira s koje strane ono dolazilo, ali u njenu fokusu su ipak žene, koje se ne bore oružjem, nego osjećajima.
