Kalendarski slučaj htio je da se ovogodišnji Interliber otvara na Martinje. Ipak, malo će biti ljudi iz izdavačkog sektora koji će u utorak ispijati pjenušac nazdravljajući uspješnoj poslovnoj godini. Ni autori neće biti u slavljeničkom raspoloženju ako se zna da je prosječan honorar za knjigu u Hrvatskoj oko tri tisuće kuna. O knjižarima ne treba ni trošiti riječi. Njima je Interliber najveća konkurencija koja će ovih šest dana opustošiti preživjele. Već godinama Interliberu se najviše vesele čitatelji koji nisu odustali od kupnje knjiga. Oni znaju da ih na Velesajmu dočekuje na stotine novih domaćih i regionalnih naslova koje su nakladnici žalopojkama unatoč ipak objavili.
Još je veća pomama za starijim izdanjima koja se mogu kupiti sa znatnim popustima. Velika je navala kod svih nakladnika koji prodaju stručnu literaturu, ali i knjige za djecu i mlade. Iz godine u godinu sve više čitatelja iz susjednih zemalja (u tome prednjače školarci) organizirano dolazi na Interliber, ako ništa drugo, a ono na izlet i barem kratkotrajni bijeg od stvarnosti. Istina je jednostavna. Da Interlibera nema, trebalo bi ga izmisliti.
