Žalostan ali poučan događaj zbio se nedavno, kad su na televiziju
pozvali nekog njemačkog sportskog novinara, pa se voditeljica sjetila
da ga usput upita i što misli o tzv. zadarskom slučaju.
Što je zadarski slučaj, zna se. U Zadru su se igrale neke utakmice
svjetskoga rukometnog prvenstva pa su tim povodom na glavni trg
izvješene i zastave zemalja-sudionica, a među njima i zastava Srbije.
To je, dakako, bilo posve pogrešno: glavni gradski trg pripada i onima
koje za rukomet nije briga, pa i onima koji ga mrze, te zato nema
razloga da se zastave ondje vješaju; dovoljno je staviti ih ispred
dvorane gdje se igraju utakmice.
A sve se to zbivalo baš u vrijeme obljetnice Akcije Maslenica, u kojoj
je mnogo Zadrana izgubilo život boreći se upravo protiv ljudi koji su
htjeli u Zadru podići srpsku zastavu. Tako je onda gradonačelnik –
osluškujući raspoloženje građana - dao one barjake skinuti. To je pak
izazvalo jednodušnu osudu od strane medija i političara, a u to se
uključila i stranka kojoj gradonačelnik pripada: svi su isticali da ne
treba miješati sport i politiku, da je skidanje zastava barbarski čin,
itd. itsl. Činilo se da se u tome svi slažemo.
E, ali onaj Nijemac se nije složio. Kad ga je voditeljica upitala što o
cijeloj stvari misli, on je rekao kako drži da je zadarski
gradonačelnik postupio ispravno. I objasnio je: u Zadru ima mnogo ljudi
s ratnim traumama, a zacijelo se može naći i po koji pijan ili lud. I
sad, što bi bilo da je tkogod od njih skinuo srpsku zastavu s glavnog
trga, pa je zapalio, ili napravio kakvu sličnu glupost? Zar ne bi to
bila veća politička šteta i veća javna sramota od ovoga
administrativnog skidanja?
Gost iz Njemačke svoj je stav branio logično i trezveno, i mora se
priznati da je djelovao vrlo uvjerljivo. Voditeljica je, međutim, bila
zaprepaštena, pa je čak pokušala i proturječiti, ali je onda uvidjela
da od toga nema koristi. A to je bilo i žalosno i poučno.
Žalosno je bilo zbog voditeljičina razočaranja. Ona je mislila da je
jednodušna negativna ocjena skidanja onih zastava nešto definitivno i
neoborivo, pa je vjerovala da će tu ocjenu potvrditi i gost iz
Njemačke. A budući da je nama uvijek najvažnije što kažu stranci, ta bi
potvrda bila za voditeljicu prilika da efektno poantira. Tužno je bilo
gledati kako joj nade propadaju.
A poučan je bio zaključak koji se svakome pribranom gledatelju sam od
sebe nametnuo. Glasi on ovako: dobro je poslušati što stranci misle o
našim prilikama, jer oni te prilike vide objektivnije; ali, ne treba se
u njihove sudove unaprijed pouzdati, jer čovjek može proći kao ona
voditeljica, a to je, vidjeli smo, bolno. Kao što mnoga istina i inače
u životu jest.
GOST SURADNIK
Otvori KEKS Pay
